Povijest astronomije: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
nastavio Povijest astronomije
nastavio Povijest astronomije
Redak 176:
=== Određivanje udaljenosti Mjeseca i Sunca ===
Udaljenost predmeta koji se mogu promatrati iz dva različita položaja određuju se [[triangulacija|triangulacijom]] ili mjerenjem [[trokut]]a kojemu je jedna stranica tražena udaljenost. Uz pomoć matematičkih izraza za kosokutan trokut može se nakon mjerenja izračunati vrijednost udaljenosti. Ista metoda, primjenjena u astronomiji, naziva se metodom [[paralaksa|paralakse]]. Ako se promatra nebesko tijelo, recimo [[Mjesec]] ([[planet]]i ili bliska [[zvijezda]]), s krajeva Zemljine putanje oko Sunca 1 i 2 (vidi sliku desno), tada će se Mjesec uočiti na 2 mjesta među zvijezdama na nebu, doći će do promjene ili paralakse. No za razliku od triangulacije na Zemlji, gdje se mjere kutovi uz [[Geodetsko mjerenje|geodetsku bazu]], astronom izravno određuje kut paralakse ''p'' kao onaj [[kut]] za koji se nebesko tijelo pomakne na pozadini koju tvore daleke zvijezde, mjeri se izravno kut na [[nebeska sfera|nebeskoj sferi]]. Kada je geodetska baza smještena na Zemlji, kut paralakse zove se '''dnevnom paralaksom'''. Naziv potječe otuda što jedan promatrač može u toku dana, zbog [[Zemljina rotacija|Zemljine vrtnje]], da zagleda [[nebesko tijelo]] iz različitih smjerova. Ujedno, dnevna je paralaksa dokaz Zemljine vrtnje oko svoje osi. Ako se centar Mjeseca promatra tako kao da se promatrači nalaze na krajevima duljine jednake polumjeru Zemljina [[ekvator]]a, pri čemu je [[Mjesec]] u [[obzor]]u (horizontu) jednom od promatrača, tada se kut paralakse ''p'' naziva '''horizontska ekvatorska paralaksa'''. Tom je paralaksom jednoznačno određena udaljenost centra Mjeseca od centra Zemlje. Kod srednje udaljenosti Mjeseca od Zemlje paralaksa iznosi 57 [[Stupanj (kut)|']]. Točnost mjerenja metodom paralakse opada s udaljenošću nebeskog tijela. Metodom paralakse udaljenost [[Sunce|Sunca]] ne može se izravno izmjeriti. Da bi se stoga odredila njegova udaljenost, paralaktički se mjeri udaljenost nekog planeta u trenutku njegove najmanje udaljenosti i primjenjuje se poznati odnos između veličina staza planeta i Zemlje.
 
=== Procjena udaljenosti zvijezda na osnovu njihovog sjaja ===
Udaljenosti zvijezda procijenjene su u 18. stoljeću na osnovi njihova sjaja ([[Magnituda (astronomija)|magnituda]]). U tu svrhu valja pretpostaviti da su sve zvijezde jednako sjajne kao i [[Sunce]]. Budući da okom prihvaćeni tok [[svjetlost]]i opada s [[kvadrat]]om udaljenosti izvora, to je omjer toka svjetlosti pristigle sa Sunca i sa zvijezde jednak obrnutom (recipročnom) omjeru kvadrata njihovih udaljenosti. No u 18. stoljeću nije bilo optičkih uređaja kojima bi se vjerodostojno mogao mjeriti omjer jakosti svjetlosti Sunca i zvijezde, pogotovo zato što je taj omjer veoma veliki. Stoga je kao uzorak poslužio [[Mars]]. Mars sjaji kao zvijezda prve veličine, a udaljenost mu je poznata. Mars je sićušan reflektor koji od svekolike [[Sunčeva svjetlost|Sunčeve svjetlosti]] tek njezin mali dio presreće svojim tijelom. Vrijednost se dobro podudarala s udaljenostima najbližih zvijezda. Ovu interesantnu metodu predložio je švicarski astronom [[Jean-Philippe Loys de Chéseaux]] (1718.–1751.).
 
== Izvori ==