Hrvatski narodni preporod u Istri: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 8:
Drugo razdoblje traje od [[1860-ih]] do početka [[20. stoljeće|20. stoljeća]]. Ova središnja ili odlučna faza integracije [[Hrvati|suvremene hrvatske nacije]] u [[Istra|Istri]] može se podijeliti u dvije generacije nositelja hrvatskoga nacionalnointegracijskog programa koje se razlikuju po [[politički program|političkom programu]] i dobi. Prvu ili [[narodnjaci|narodnjačku]] generaciju predvodili su [[Juraj Dobrila]], [[Dinko Vitezić]] i [[Mate Baštijan]], a promicala je duh [[jugoslavenska ideologija|jugoslavenske ideologije]] [[Đakovačko-osječka nadbiskupija|đakovačkoga biskupa]] [[Josip Juraj Strossmayer|Josipa Jurja Strossmayera]]. Njezin glavni cilj bio je ujedinjenje svih [[Južni Slaveni|Južnih Slavena]]. Poslije njih pojavljuje se druga ili [[pravaši|pravaška]] generacija preporoditelja predvođena tzv. [[istarski trolist|istarskim trolistom]] [[Matko Laginja|Matkom Laginjom]], [[Vjekoslav Spinčić|Vjekoslavom Spinčićem]] i [[Matko Mandić|Matkom Mandićem]]. Ova trojica prilagodila su istarskim prilikama [[pravaška ideologija|pravašku ideologiju]] [[Ante Starčević|Ante Starčevića]]. Njihov glavni cilj bila je [[velika Hrvatska]] u kojoj bi bila i [[Istra]]. [[protuaustrijanstvo|Protuaustrijski]] i [[protunjemaštvo|protunjemački]] orijentirani protivili su se [[dualizam|dualizmu]], ali su za razliku od ostalih pravaša priznavali postojanje [[Slovenci|slovenskoga naroda]], pa su čak i surađivali s njegovim predstavnicima u organizaciji nacionalnoga pokreta. [[Hrvatsko-slovenska narodna stranka]] postiže dotad najbolje rezultate na izborima za Carevinsko vijeće [[1907.]] godine, što označava početak kraja Hrvatskoga narodnog preporoda u Istri i podudara se s trajanjem narodnoga preporoda u ostalim dijelovima [[Kraljevina Hrvatska i Slavonija|Hrvatske]].
Opstrukciji osnivanja škola na hrvatskom jeziku od strane civilnih vlasti pod kontroloma Talijana - školovanje mladih naraštaja u talijanskim školama od sredine 19. stoljeća, glavni je uzrok korištenju talijanskog jezika kao jezika socijalne komunikacije u mnogim istarskim sredinama sa hrvatskim stanovništvom, sve do danas - doskočilo se osnivanjem (1893. god.) i uspješnim djelovanjem [[Družba sv. Ćirila i Metoda za Istru|"Družbe sv. Ćirila i Metoda za Istru"]], gdje se prikupljanjem donacija diljem Hrvatske osiguralo osnivanje i djelovanje više desetaka hrvatskih škola.
Neki suvremeni povjesničari razlikuju naknadne faze hrvatskoga narodnog preporoda u Istri, pa se tako posljednja faza koja se zbivala na početku 20. stoljeća označava razdobljem stagnacije ili međufazom nacionalne integracije u kojoj se manifestiralo nejedinstvo hrvatskoga nacionalnog pokreta, dok završna faza nastupa s [[opći ustanak naroda Istre|masovnim ustankom]] nakon [[kapitulacija Italije|kapitulacije Italije]] [[1943.]] godine, a završava sa stvaranjem [[Republika Hrvatska|samostalne hrvatske države]] [[1991.]] godine.
| |||