Inačica od 17. lipnja 2014. u 18:20 uredi El hombre (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, Ophoditelji 17.446 edits Nema sažetka uređivanja ← Starija izmjena		Inačica od 21. lipnja 2014. u 17:46 uredi ukloni ovu izmjenu El hombre (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, Ophoditelji 17.446 edits Nema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 17: == [[Rusko-turski rat 1806.-1812.]] == Od 1808. Kutuzov je ponovno na službi u Moldaviji kada ruska vojska podržava srpsku vojsku u ustanku protiv Turske. Poslije neuspjelog osvajanja utvrde u Brailovu, odnos između Kutuzova i njegovog nadređenog generalfeldmaršala A.A. Prosorovskog vrlo loše, i Kutuzov postaje vojni guverner u [[Vilnius]]u 25 lipnja 1809. Samo dva tjedna poslije Posorovski umire i Peter Bagration postaje zapovjednik ruskih snaga u Moldaviji. Poslije nekoliko neuspjelih bitaka Begrationa zamjenjuje Nikolaj Kamenski (koji se istakao na ruskoj strani u Finskom ratu), no uskoro je obolio tako da Kutuzov zauzima njegovo mjesto 11. travnja 1809. U borbama za utvrdu Ruščuk ponovno se dokazuje kao dobar taktičar, opkolivši trupe velikog vezira koji je zbog toga tijekom zime pretrpio velike gubitke zbog bolesti i gladi i na kraju se predaje bez neke veće borbe. Poslije bukureštanskog mira Kutuzov napušta službu u Moldaviji i vraća se u Goroskij. == 1812. == Do [[Napoleonova invazija na Rusiju\|Napoleonove invazije na Rusiju]] dolazi 1812. godine. Ministar rata [[Michail Barclay de Tolly]] primjenjuje taktiku ''"spaljene zemlje"'', tj. izdaje naređenje za povlačenje ali istovremeno uništavajući sve čime bi se Francuzi eventualno moglo okoristiti. Ova taktika nije bila popularna među drugim generalima tako da Kutuzov postaje glavni zapovjednik ruskih snaga 29. kolovoza na dužnosti koju je do tada obnašao Petar Bagration. Deset dana kasnije, 7. rujna odigrala se velika i krvava [[bitka kod Borodina]] u kojoj je učestvovalo oko 250 000 vojnika. Bitka se završila bez pobjednika međutim ruski gubici su bili veliki; izgubili su oko pola svojih vojnika dok su Francuzi izgubili svakog četvrtog vojnika. [[Datoteka:Kutuzov fili.jpg\|mini\|250px\|desno\|Kutuzov tijekom ratnog zasjedanja u Filiju]] Nekoliko dana poslije Kutuzov je pozvao svoje generale na ratno zasjedanje u selo Fili, zapadno od Moskve. Odluka koju su donijeli je bilo povlačenje i predaja Moskve Napoleonu bez borbe. Kasnije je Kutuzov, kada mu je pristiglo pojačanje, napao i pobjedio Napoleonove snage u [[Bitka kod Berezine\|bitki kod Berezine]]. Poslije toga dolazi do nesuglasica između Kutuzova i cara Aleksandra I., koji sljedeći pozter povući. Aleksandar je želio nastaviti borbu protiv Napoleona i osvojiti Europu, dok je Kutuzov smatrao da oslobođenjem Rusije je rat završen. Poslije pobjede u bitki kod Smolenska u studenom 1812., Kutuzovu je dodijeljen naslov princa od Smolenska (Светлейший князь Смоленский). Početkom 1813., Kutuzov se ozbiljno razbolio i malo prije njegove smrti ga je posjetio car Aleksandar, upućujući mu ispriku za svoje ponašanje i moleći za oprost. Navodno je Kutuzov odgovorio Kutuzov ska ha svarat "Naravno da Vam opraštam, Vaša Milosti - ali hoće li to i Rusija napraviti?". Kutuzov umire 10. svibnja 1813. u gradu Bunzlau. Sahranjen je u [[Kazanska katedrala\|kazanskoj katedrali]] u Sankt Peterburgu. Kutuzov nije imao nasljednika po muškoj liniji i svu njegovu svojinu nasljeđuje obitelj Tolstoj.

Mihail Kutuzov: razlika između inačica