Talijanska kinematografija: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja
ispravak poveznice; uređenje definicije
Redak 1:
[[Datotekadatoteka:Movie Premiere in Venice.JPG|thumb|Premijera filma na [[Trg Svetogsvetog Marka, (Venecija)|Trgu Svetogsvetog Marka]]]]
 
''Talijanski'Talijanska filmkinematografija''', obuhvatafilmovi filmove snimljenesnimljeni u [[Italija|Italiji]], ili odkoje stranesu talijanskihsnimili talijanski [[redatelj]]ai. Već od samih početaka razvoja talijanske filmske industrije ranih 1900-ih, talijanski filmotvorci i glumci su utjecali na filmske pokrete i žanrove diljem svijeta. Do 2013. godine, talijanski filmovi su dobili 13 [[Oscar za najbolji strani film|Oscara za najbolji strani film]], najviše od svih država, kao i 12 [[Zlatna palma|Zlatnih palmi]], na drugom mjestu poslije [[SAD]]-a.
 
Rani talijanski filmovi su bili tipične ekranizacije knjiga ili kazališnih djela. Već 1910-ih, talijanski filmotvorci su koristili složene scenske dizajne, raskošne kostime i velike budžete za produkciju filmova poput Enrico Guazzonijevog filma ''Quo Vadis'' (1912.) i Giovanni Pastroneovog filma ''[[Cabiria]]'' (1914). Jedan od prvih [[Avangarda|avangardnih]] filmskih pokreta tzv. Talijanski futurizam odigrava se u Italiji kasnih 1910-ih. Poslije perioda dekadencije talijanske filmografije 1920-ih usljed političkih previranja i ekonomske krize koja je zahvatila cijeli svijet, talijanska filmska industrija ponovo oživljava 1930-ih s dolaskom [[zvučni film|zvučnog filma]]. Popularni talijanski žanr tijekom ovog perioda bio je ''Telefoni Bianchi''Bijeli telefoni), sastavljen od komedija s raskošnim pozadinama.<ref name=katz>Katz, Ephraim, "Italy," ''The Film Encyclopedia'' (New York: HarperResource, 2001), pp. 682-685.</ref>