Jacopo Sansovino: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
ispravak poveznice
ispravak poveznice
Redak 11:
|utjecao = Alessandro Vittoria, [[Andrea Palladio]]
|utjecali= [[Renesansa]]
|djela = ''[[Nacionalna knjižnica sv. Marka|Biblioteca Marciana]]''<br>''[[zvonik Bazilikebazilike sv. Marka|zvonika i lođa sv. Marka]]''
}}
'''Jacopo d'Antonio Sansovino''' (* [[Firenca]], [[2. srpnja]] [[1486.]] - † [[Venecija]], [[27. studenog]] [[1570.]]), [[Italija|talijanski]] [[arhitekt]] i [[kipar]]. Najpoznatiji je po svojim radovima na [[Venecija|venecijanskom]] [[Trg svetog Marka, Venecija|Trgu svetog Marka]].<br>
Redak 22:
Godine [[1506.]] godine prihvatio je poziv [[Giuliano da Sangallo|Giuliana da Sangalla]] da posjeti [[Rim]], gdje je upoznao [[Donato Bramante|Bramantea]] i [[Rafael]]a. U [[Rim|Rimu]] je napravio voštani model [[Isus|Krista]], po kome je [[Pietro Perugino]] naslikao sliku ''Polaganje u grob''. Nakon toga vratio se u [[Firenca|Firencu]] [[1511.]] godine, jer je dobio narudžbe za mramorne skulpture [[Jakov Zebedejev (stariji)|sv. Jakova]] za [[Firentinska katedrala|firentinski Duomo]] i [[Dioniz|Bakha]], za Giovannija Bartolinija (danas u [[Bargello|Bargellu]]). Njegov natječajni rad za dekoraciju pročelja crkve San Lorenzo, odbijen je na račun [[Michelangelo Buonarroti|Michelangelovog]], zbog čega mu je Sansovino poslao jedno gorko i optužujuće pismo [[1518.]] godine.
[[datoteka:Loggetta_of_Campanile_di_San_Marco,_Venice,_Italy.jpg|mini|lijevo|240px|Lođa sv. Marka, Venecija]]
U razdoblju od [[1510.]]-[[1517.]] godine dijelio je atelje i modele sa slikarom [[Andrea del Sarto|Andreom del Sartom]]. Poput drugih talijanskih arhitekata [[16. stoljeće|16. stoljeća]], i on je sudjelovao na natječaju za Bazilikubaziliku San Giovanni Battista dei Fiorentini u [[Rim|Rimu]], koji je organizirao papa [[Lav X.]] [[1514.]] godine. Na tom su natječaju sudjelovali brojni poznati umjetnici visoke renesanse: [[Rafael]], Antonio da Sangallo Mlađi i Baldassare Peruzzi. Njegov rad je bio izabran, ali je zbog tehničkih poteškoća, ubrzo odbačen, a posao povjeren Antoniju da Sangallu.
 
==Djelovanje u Veneciji 1527. - 1570.==
 
Godine [[1529.]] Sansovino postaje glavni arhitekt i nadzornik (''Protomaestro'' ili ''Proto'' kako su to venecijanci zvali) imetka Prokuratora sv. Marka. Ta pozicija stvorila je od njega jednog od najutjecajnijih umjetnika Venecije. Prvotno je njegova plaća bila 80 dukata i plaćeni stan pored [[zvonik Bazilikebazilike sv. Marka|zvonika sv. Marka]]. U roku od godine dana njegova plaća bila je porasla na 180 dukata godišnje. <ref>Deborah Howard. Jacopo Sansovino Architecture and Patronage in Renaissance Venice. Yale University Press 1975., str. 9</ref>
[[datoteka:Venice, Libreria Marciana.jpg|mini|desno|300px|Biblioteka Marciana, Venecija]]
Njegov [[Venecija|venecijanski]] opus uglavnom je oko središnje točke Venecije [[Trg svetog Marka, Venecija|Trg svetog Marka]]. On je projektirao palaču [[Nacionalna knjižnica sv. Marka|Nacionalne knjižnice sv. Marka (Biblioteca Marciana)]], Zgradu kovnice novca ([[Zecca]]), [[zvonik Bazilikebazilike sv. Marka|Loggettu sa skulpturama]] i obližnji [[zvonik Bazilikebazilike sv. Marka|zvonik sv. Marka (''Campanile'')]]. Isklesao je brojne kipove i reljefe u [[bazilika Svetogsvetog Marka|bazilici sv. Marka]]. Sansovino se također bavio obnovom i sanacijom brojnih zgrada, crkava i palača. Između ostalog je obnovio crkve San Zulian, San Francesco della Vigna, San Martino, San Geminiano (danas porušena), Santo Spirito in Isola i Incurabili. Obnovio je sljedeće zgrade: Scuola Grande della Misericordia (početni planovi), Ca 'de Dio, Palazzo Dolfin, Palazzo Corner, Palazzo Moro i Fabbriche Nuove di Rialto. <ref>Deborah Howard. Jacopo Sansovino Architecture and Patronage in Renaissance Venice. Yale University Press 1975., str. </ref>
 
Njegovo remek djelo je palača [[Nacionalna knjižnica sv. Marka|Biblioteke Marciane]] na Piazzeti [[Trg svetog Marka, Venecija|Trga svetog Marka]]. Jedna je od najljepših zgrada [[visoka renesansa|visoke renesanse]]. Radovi na ovoj palači otegli su se na preko pedeset godina, i dosegli cijenu od 30.000 dukata. <ref>Deborah Howard. Jacopo Sansovino Architecture and Patronage in Renaissance Venice. Yale University Press 1975., str. 155</ref> U ovom vrhunskom djelu Sansovino je uspješno s klasičnim arhitektonskim rješenjima i elementima, uspio Venecijance uvjeriti u ljepotu svog djela i istovremeno ih odvratiti od njihove tradicionalne ljubavi za površinsku dekoraciju i pretjeranu kićenost.<br>
Ovo klasično djelo utrlo je put za arhitekturu [[Andrea Palladio|Andree Palladija]].
 
Sansovino je umro [[1570.]] u [[Venecija|Veneciji]], pokopan je u krstionici [[bazilika Svetogsvetog Marka|bazilike sv. Marka]]. Njegov najbolji učenik i sljedbenik u kiparstvu bio je Alessandro Vittoria.
 
==Izvori==