Razlika između inačica stranice »Giuseppe Farina«

Dodano 75 bajtova ,  prije 6 godina
bez sažetka
Poznat je u povijesti automobilizma kao prvi svjetski prvak u [[Formula 1|Formuli 1]] [[1950]]. godine za tim Alfa Romeo, kao i po svom kasnije kopiranom načinu vožnje s potpuno ispruženim rukama.
 
=== Mladost ===
 
Rođen je u [[Torino|Torinu]] 30. listopada 1906. kao sin Giovannija Farine. Stekao je pravnu naobrazbu na vuečilištu u Torinu, a potom služio u Talijanskoj vojsci. Najprije je bio konjički časnik, a kasnije tijekom II. svjetskog rata služio je tenkovskoj pukovniji <ref> Nye, Doug (1977). Great Racing Drivers. London: Hamlyn. p. 89. ISBN 0600375692. </ref>.
Tijekom 1951. godine bio je prisiljen igrati sekundarnu ulogu pored Fangia, na čiju brzinu nije mogao naći odgovor. Te se godine morao zadovoljiti jednom pobjedom na Velikoj nagradi Belgije, kao i sa nekoliko pobjeda u utrkama koje se nisu bodovale za Svjetsko prvenstvo.
 
Prešavši iduće, 1952. godine u [[Ferrari]], Farina se ponovno našao u situaciji da ga nadmaši mlađi momčadski kolega. Ovaj put to je bio [[Alberto Ascari]] koji je u sezonama 1952. i 1953. pobijedio u devet Velikih nagrada koje su se bodovale za Svjetsko prvenstvo za redom. Zanimljivo je da je njegova prva pobjeda za momčad Ferraria ujedno bila i zadnja od njegovih pet pobjeda u u Velikim nagradama koje su se bodovale za Svjetsko prvenstvo. To se dogodilo na stazi u Nürburgringu 1953 na Velikoj nagradi Njemačke. Iste godine je zajednno sa kolegom vozačem Formule 1 Mike Hawthornom osvojio utrku izdržljivosti 24 sata Spa.
 
Na Velokoj nagradi Argentine 1954. godine Farina je u kvalifikacijama osvojio prvo mjesto na startu utrke i time postao i ostao do danas najstariji vozač Formule 1 kojemu je to uspjelo. Te je godine osvojio i pobjedu u Svjetskom prvenstvu Sportskih Automobila, da bi na utrci te serije u Monzi doživio nesreću na startu i zadobio opekotine.
Zanimljivo je da je njegova prva pobjeda za momčad Ferraria ujedno bila i zadnja od njegovih pet pobjeda u u Velikim nagradama koje su se bodovale za Svjetsko prvenstvo. To se dogodilo na stazi u Nürburgringu 1953 na Velikoj nagradi Njemačke. Iste godine je That year, he also teamed up with fellow F1 driver Mike Hawthorn to win the Spa 24 Hours endurance race. At the 1954 Argentine Grand Prix, Farina became the oldest pole sitter in a Formula One race, a record he holds to this day. At the beginning of 1954, Farina won a round of the World Sports Car Championship, only to be badly burnt following a startline crash at the Sports Car race at Monza. Farina attempted a comeback in 1955, dosing himself with painkillers and scoring a couple of points finishes. However, conceding defeat, he retired from Formula 1 at the end of the season.
 
Farina je pokušao povratak u utrke 1955. godine, uz korištenje tableta za smanjenje bolova, te je u nekoliko utrka uspio osvojiti bodove. Na kraju te godine ipak je priznao poraz i napustio natjecanje Formule 1.
 
=== Izvori ===
121

uređivanje