Konrad Adenauer: razlika između inačica

Kao pobožan rimokatolik, Adenauer se [[1906.]] pridružio ''[[Deutsche Zentrumspartei]]u'', te je iste godine izabran u gradsko vijeće grada [[Köln]]a. Godine [[1909.]] postaje dogradonečalnik [[Köln]]a. Od [[1917.]] do [[1933.]] obnašao je dužnost gradonačelnika [[Köln]]a. Imao je neugodan zadatak da vodi Köln kroz razdoblje britanske okupacije nakon [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] kojikoje je trajaotrajalo sve do [[1926.]] godine. Uspio je uspostaviti vjeran odnos sa britanskim vojnim vlastima i zagovarao je [[Rhenska Republika|Rhenski separatizam]] (RhenskuRheinsku državu unutar Njemačke, ali izvan Prusije). Tijekom [[Weimarska Republika|Weimarske Republike]], bio je predsjednik Pruskog državnog vijeća (''Preußischer Staatsrat'') od [[1922.]] do [[1933.]], predstavničkog vijeća pruskih gradova i provincija.

Kada su [[nacizam|nacisti]] došli na vlast [[1933.]], ''Deutsche Zentrumspartei'' je izgubila ''"izbore"'' u Kölnu, a Adenauer je pobjegao u Opatiju Maria Laach, nakon što su mu prijetili jer se nije želio niti rukovati sa lokalnim nacističkim vođom. Adenauerov jednogodišnji boravak u opatiji obznanjenobznanio je tek nakon rata od strane njezinog opataopat, kojega su [[Heinrich Böll]] i drugi optužili za kolaboraciju sa nacistima.

Bio je ukratkonakratko zatvoren nakon ''[[Noć dugih noževa|Noći dugih noževa]]''. Sljedeće dvije godine Adenauer se često selio zbog represalija koje su mu nametnuli nacisti. Godine [[1937.]] bio je uspješan u dobivanju bar nekakve nadoknade za svoju nekad zaplijenjenu kuću, te je uspio živjeti u samoći sljedećih nekoliko godina.

Nakon [[Srpanjska urota|neuspjelog atentata na Hitlera]] [[1944.]], Adenauer je zatvoren po drugi put zbog činjenice da je bio protivnik režima. No, nakon što [[Gestapo]] nije uspio dokazati njegovu povezanost sa urotom, pušten je nakon par tjedana. Ubrzo nakon rata, Amerikanci su ga postavili za gradonačelnika Kölna, no britanska administracija ga je otpustila zbog navodenavodne nesposobnosti.

Na njemačkim federalnim izborima [[1949.]], Adenauer je izabran za [[Njemački kancelar|1. kancelara]] [[SRNJ|Savezne Republike Njemačke]] nakon [[Drugi svjetski rat|II. svjetskog rata]]. Taj položaj držao je u razdoblju od [[1949.]] do [[1963.]], u vremenu koje pokriva velik dio uvodne faze [[Hladni rat|Hladnog rata]]. Tijekom tog razdoblja, poslijeratna podjela Njemačke učvršćena je nastankom dvajudviju odvojenih njemačkih država, [[Zapadna Njemačka|Savezne Republike Njemačke]] (Zapadne Njemačke) i [[DDR|Demokratske Republike Njemačke]] (Istočne Njemačke). Prvi izbori za ''[[Bundestag]]'' u Zapadnoj Njemačkoj održani su [[25. kolovoza]] [[1949.]], a po izborima se pokazalo da je Adenauerova [[CDU]] najjača stranka.

Među Adenauerova postignuća ubrajaju se uspostavljanje stabilne demokracije u poraženoj Njemačkoj, trajućetrajno pomirenje sa [[Francuska|Francuskom]], generalna politčka preorijentacija prema Zapadu, obnavljanje ograničenog, no dalekosežnog suvereniteta Zapadne Njemačke čvrsto je integrirajući u Euroatlansku zajednicu ([[NATO]] i [[OECD]]). Adenauera se povezuje i sa uspotavljanjem efikasnog sustava mirovina, koji je umirovljenicima osigurao neparalelno blagostanje, te da je, zajedno sa svojim ministrom ekonomije i kasnijim nasljednikom [[Ludwig Erhard|Ludwigom Erhardom]], napravio zapadnonjemački model ''"socijalne tržišne ekonomije"'', koja je mogućilaomogućila razdoblje procvata poznato kao ''[[Wirtschaftswunder]]''. Adenauer je također osigurao i potpuno slobodno i demokratsko društvo koje je Nijemcima do tada bilo skoro pa nepoznato (osim pokušaja koji je od [[1919.]] do [[1933.]] trebala provesti [[Weimarska Republika]]), koje je danas ne samo uobičajeno, nego i duboko ukorijenjeno u njemačko društvo. On je time postavio temelje prema kojima bi Zapad trebao imati povjerenja u Njemačku unatoč svim zločinima koji su počinjeni tijekom [[nacizam|nacističkog]] [[Treći Reich|Trećeg Reicha]]. Baš zbog Adenauerovih prijašnjih politika je bilo moguće ujediniti dvije njemačke države u jednu i zadržati tu jednu državu u [[EU]] i [[NATO|NATO paktu]].

No u drugu ruku, kritičari su optuživali Adenauera da je betonirao podjelu Njemačke, žrtvovao [[Ponovno ujedinjenje Njemačke|ponovno ujedinjenje]] dvajudviju država, te da je žrtvovao područja koje je Njemačka izgubila od [[Poljska|Poljske]] i [[SSSR|Sovjetskog Saveza]] u korist brze integracije na Zapadu. Tijekom [[Hladni rat|Hladnog rata]], zagovarao je ponovno naoružanje Zapadne Njemačke i mandatornu konskripciju kao odgovor sličnim procesima koji su se odvijali u susjednoj Istočnoj Njemačkoj. [[Staljinova poruka]] iz [[1952.]] ponudila je ujedinjenje dvajudviju država u jednu, neutralnu, razoružanu Njemačku kako bi utjecala na povlačenje supersila iz [[Središnja Europa|Srednje Europe]]. Adenauer je dijelio sumnju Zapada o vjerodostojnosti te ponude te ih je podržao u njihovim opreznim odgovorima. Adenauerovi kritičari, posebno oni nacionalistički orijentirani, su ga se odrekli jer je propustio priliku za [[Ponovno ujedinjenje Njemačke]]. Adenauerovi simpatizeri su ga branili, a i danas se prepiru, rekavši da zbog prilika u Hladnom ratu, reunifikacija i dobivanje izgubljenih teritorija nisu bile realne opcije.

Ostali kritiziraju njegovo doba kao kulturno i politički konzervativno, koje je željelo cijelo društvo i politiku Zapadne Njemačke orijentirati oko ideja samostalnog individualca, individalcaindividualca koji je imao određenu dozu nevjere prema vlasitomvlastitom narodu.

Zapadnonjemački studentski pokret tjiekom [[1960-ih]] je zapravo bio prosvjed protiv konzervativizma kojeg je namicaopromicao Adenauer. Još jedna točka kritike bila je taona o Adenauerovom trudu za pomirenje sa Francuskom, koji je bio u suprotnosti prema trudunastojanju za pomirenjepomirenja sa Staljinističkomstaljinističkom Poljskom. Kao i mnoge druge vodeće zapadnonjemačke stranke, [[CDU]] nije priznavala aneksiju bivših njemačkih teritorija koje je SSSR dao Poljskoj, te je otvoreno govorila o vraćanju tih područja nakon što Zapadna Njemačka učvrsti svoju poziciupoziciju u Europi.