Hrvatski nacionalizam: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
uklanjanje izmjene 4354460 suradnika 93.139.112.70 (razgovor) |
|||
Redak 58:
Nakon što je [[30. svibnja]] konstituiran višestranački [[Hrvatski sabor|Sabor]], demokratski izabrane hrvatske vlasti su putem referenduma održanog [[19. svibnja]] [[1991.]] dobile od naroda - sa većinom od 93.24% birača - podršku opredjeljenju se za samostalnu i neovisnu državu. Slijedom te odluke Sabor RH je [[25. lipnja]] 1991. donio [[Ustavna odluka o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske|Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske]]; nakon definitivnog neuspjeha pokušaja da se dogovorno razriješi jugoslavenska kriza, donosi Hrvatski sabor [[8. listopada]] 1991. godine [[Odluka o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ|Odluku o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ]].
Veliki dio hrvatskih nacionalista je do danas ostao značajno razočaran neuspjehom da se ostvari savez sa BiH; od takvog nastojanja je hrvatska politika odustala u mučnim okolnostima [[Ubojstvo Blaža Kraljevića|razračunavanja sa radikalnim hrvatskim nacionalistima]] koji su se zalagali za cjelovitu Bosnu i Hercegovinu u (kon)federaciji sa Republikom Hrvatskom na počecima [[Bošnjačko-hrvatski sukob|Bošnjačko-hrvatskog sukoba]].
Stanovitu nadu za ostvarivanje projekta u kojem bi jedna hrvatska država obuhvaćala kako katoličke baštinike srednjovjekovne Hrvatske ("Hrvati"), tako i one muslimanske ("Bošnjaci") ostavljao je još i [[Washingtonski sporazum]] iz 1994. godine, koji sadrži "Okvirni sporazum o konfederalnim vezama između Republike Hrvatske i buduće Federacije Bosne i Hercegovine". Nakon 1994. godine nije bilo na tom polju nikakvog napretka: [[Bošnjaci]] razvijaju svoju nacionalnu samosvijest i kulturu uvelike zabacujući (pa i niječući) činjenicu da su baštinici predislamske hrvatske povijesti; a sa druge strane u svijesti da je prvih nekoliko stoljeća bošnjačke povijesti obilježeno ogorčenim ratovanjem u nastojanju da se u granice Otomanske imperije uključi čitavu Hrvatsku. Među Hrvatima koji žive u Republici Hrvatskoj ideja nekog nacionalnog jedinstva sa Bošnjacima ne uživa neku popularnost, a u trenutačnoj političkoj i kulturalnoj klimi u BiH ne uspijevaju takve ideje također doći do osobitog izražaja.
== Osobitosti hrvatskog nacionalizma ==
| |||