|
[[Datoteka:Radioactive.svg|mini|desno|250px|Znak za opasnost od radioaktivnosti]]
'''Elektronski uhvat''' se ponekad svrstava u [[beta raspad]]. [[Hideki Jukava]] sa suradnicima je predvidio 1936. predvidio da [[atom]]i bogati [[proton]]ima u [[Atomska jezgra|atomskom jezgru]], mogu uhvatiti [[elektron]] iz prve K-ljuske elektronskog omotača, čime bi se proton promijenio u [[neutron]], uz istovremeno zračenje [[neutrino|neutrina]]. <ref> [http://personal.unizd.hr/~mdzela/nastava/KTF.pdf] "Ionizirajuće zračenje u biosferi", Mile Dželalija, Kemijsko-tehnološki fakultet, Sveučilište u Splitu, 2011.</ref>
UkolikoAko je razlika u [[energija|energiji]] između neke [[radioaktivnost|radioaktivne]] tvari i novog [[kemijski element|kemijskog elementa]] u koji se ta radioaktivna tvar raspada, manja od 1,022 M[[eV]], onda se ne stvara [[pozitron]] budući da nema dovoljno enerije raspadanja da bi se to dogodilo i onda se događa elektronski uhvat kao jedina mogućnost. Tako se na promjer [[rubidij]]-83 (37 protona i 46 neutrona) se raspada u [[kripton]]-83 (36 protona i 47 neutrona) s elektronskim uhvatom, a energija raspadanja je oko 0,9 MeV.
Treba zapaziti da se slobodni proton se ne može mijenjati u slobodni neutron s elektronskim uhvatom. Proton i neutron moraju biti dio velike atomske jezgre da bi se to ostvarilo. Kod elektronskog uhvata, jedan elektron iz elektronskog omotača, obično iz K ili L elektronske ljuske, bude uhvaćen protonom iz atomske jezgre, stvarajučistvarajući neutron i neutrino:
:p + e<sup>-</sup> → n + ν<sub>e</sub>
==Povijest==
[[Hideki Jukava]] sa suradnicima je predvidio 1936. predvidio da atomi bogati protonima u atomskomatomskoj jezgrujezgri, mogu uhvatiti elektron iz prve K-ljuske elektronskog omotača, čime bi se proton promijenio u neutron, uz istovremeno zračenje neutrina. Prvi putaput je elektronski uhvat u labaratorijulaboratoriju dobio [[Luis Alvarez]], proučavajući [[vanadij]]-48. Nakon toga, sličnu pojavu je dobio s [[galij]]em-67 i nekim drugim nuklidima. <ref> "K-Electron Capture" by Nuclei, Emilio Segré, chapter 3 in ''Discovering Alvarez: selected works of Luis W. Alvarez, with commentary by his students and colleagues'', Luis W. Alvarez and W. Peter Trower, University of Chicago Press, 1987.</ref>
==Detalji elektronskog uhvata==
:<sup>40</sup><sub>19</sub>[[kalij|K]] + e<sup>-</sup> → <sup>40</sup><sub>18</sub>[[argon|Ar]] + ν<sub>e</sub>
Treba napomenuti da je elektron u ovoj [[nuklearna reakcija|nuklearnoj reakciji]] ustvarizapravo vlastiti elektron iz atoma, a ne vanjski elektron. Takav atom će postati ioniziran. Pretpostavlja se da se takav postupak se dešavadogađa i kod eksplozija [[Supernova|supernove]]. <ref> [http://www.fer.unizg.hr/_download/repository/UNE_compl_r1_-_ver_4_DF.pdf] "Uvod u nuklearnu energetiku", Prof. dr. sc. Danilo Feretić, 2011.</ref>
[[Kemijska veza|Kemijske veze]] mogu isto potaknuti elektronski uhvat, ali u vrlo malom obimu, uglavnom manje od 1%, a ovisi i o blizini elektrona atomskoj jezgri. Tako na primjer kod [[berilij]]a-7, postoji razlika ako je atom samostalan ili je vezan kao [[metal]], a ta razlika je primjećenaprimijećena da iznosi i do 0,9%. <ref> [http://www.springerlink.com/content/6159nj734576136u/] B.Wang, Euro. Phys. J. A 28, "Change of the <sup>7</sup>Be electron capture half-life in metallic environments" 2006.</ref>
===Primjeri elektronskog uhvata===
| 