Prvi Keplerov zakon: razlika između inačica

[[Kružnica]] ima jednu važnu točku, središte. [[Elipsa]] ima takve dvije točke, koje se zovu [[žarište|žarišta]]. Na slici su žarišta označena slovima F₁ i F[[2]]. Označimo li na [[Krivulja|krivulji]] koju god točku, recimo X, i spojimo je sa žarištima. Ako zbrojimo ove dvije dužine, označene slovima r₁ i r₂ dobit ćete dužinu AB, koja se zove '''velika os elipse'''. Točke A i B zovu se '''tjemena'''. U polovištu velike osi je središte. Polovina velike osi zove se poluos elipse i bilježi se obično slovom ''a''. Udaljenost središta od žarišta, podijelimo s polovinom velike osi AS i dobivamo broj koji se zove ekscentricitet elipse ''e''. Ako je elipsa vrlo slična kružnici, kao što je to slučaj kod staze planeta, onda su žarišta F₁ i F₂ blizu jedno drugome i ekscentricitet je vrlo malen. Zamislimo sada da se Sunce nalazi u žarištu F₁, a planet se giba po elipsi. Njegova udaljenost od Sunca neprestano mijenja. Kad je u tjemenu A, onda je najbliži Suncu, zato se ta točka u stazi planeta zove [[perihel]] ([[Starogrčki jezik|grč.]] ''peri'': blizina, ''helios'': Sunce). Dok putuje od perihela do točke B sve se više udaljuje od Sunca. Najveća je udaljenost F₁B. Kad planet stigne u točku B, onda je najdalje od Sunca, zato se točka B zove [[afel]] (riječ složena od ''apo'': od i ''helios'': Sunce). Planet se nije zaustavio u afelu nego nastavlja svoje gibanje po elipsi prema perihelu. Time se opet približava Suncu. <ref> Seminar – Životopisi matematičarki i matematičara: "Johannes Kepler", Sveučilište u Zagrebu, PMF - Matematički odjel, Studenti: Matija Mandarić, Božana Odorčić, Krunoslav Rajčić, web.studenti.math.pmf.unizg.hr, 2014.</ref>

|}