Kampanja na Gilbertovim i Maršalovim otocima

Kampanja na Gilbertovim i Maršalovim otocima bila je američka vojna operacija u Drugom svjetskom ratu u sklopu njihova napredovanja prema Japanu. Cilj kampanje bilo je zauzimanje otoka i izgradnja brojnih zrakoplovnih uzletišta za daljnja napredovanja na središnjem Pacifiku, a same borbe započele su trodnevnom bitkom za Tarawu. Kampanji je prethodio američki diverzijski napad na otok Makin u kolovozu 1942. godine. Japanska uporišta na Gilbertovim i Maršalovim otocima bila su prvi obruč obrane Japanskog Carstva. Kampanja na otočju Marijana i Palau uslijedila je u ljeto 1944. godine.

Kampanja na Gilbertovim i Maršalovim otocima
sukob: Drugi svjetski rat
SBD Dauntless u pratnji USS Washingtona i USS Lexingtona tijekom kampanje na Gilbertovim i Marshallovim otocima
Vrijeme studeni 1943. - veljača 1944. Mjesto Gilbertovi i Maršalovi otoci Ishod Pobjeda SAD-a
Sukobljene strane
SAD	Japansko Carstvo
Zapovjednici
Chester Nimitz Holland Smith Richmond Turner Ralph Smith Marc Mitscher Harry Hill Thomas Watson	Kōsō Abe Kanemitsu Keiji Shibazaki † Seizo Ishikawa Monzo Akiyama † Chūichi Hara Yoshimi Nishida †
Gubitci
3300 poginulih i nestalih 4830 ranjenih	17 000 poginulih 141 zarobljenih

Pozadina sukoba

Američka reportaža o kampanji iz 1944. godine

Japanske snage okupirale su Gilbertove otoke tri dana nakon napada na Pearl Harbor. Pod uvjetom da moraju braniti otok Tarawu, Japanci su izgradili baze za hidroavione na otoku Makin i rasporedili snage duž obalnih područja kako bi pratili kretanja savezničkih snaga na južnom Pacifiku.

Nakon diverzijskog napada na otok Makin, japansko zapovjedništvo postalo je svjesno ranjivosti, ali i strateške važnosti Gilbertovih otoka. Najveći i strateški najvažniji otok bio je Tarawa te stoga Japanci već u ožujku 1943. godine, s oko 5000 vojnika i nešto više od 1200 radnika, kreću u utvrđivanje otoka.

Za usporedbu, otok Makin bio je pod upravom 798 vojnika, uključujući i stotinjak pripadnika japanskog zrakoplovstva. General Holland Smith krivio je Carlsonov neuspjeli pokušaj napad na otok Makin 1942. godine što je uzrokovalo brzo osnaživanje japanskih snaga i utvrđivanje ranjivih područja.

Također je, čak i nakon umirovljenja, čvrsto vjerovao da se Tarawa trebala zaobići i time u konačnici spriječiti velike američke gubitke. Admirali Nimitz, King i Spruance nisu dijelili takvo mišljenje zbog uvjerenja da su Gilbertovi otoci izuzetno važni za izgradnju uzletišta i daljnji napredak prema Marijanskom otočju, tj. prema matičnom teritoriju Japana.

Vidi još

• Kampanja na Salomonskim otocima
• Kampanja na otočju Marijana i Palau

Literatura

• Drea, Edward J. (1998.). "Savezničko pojašnjenje rata na Pacifiku". U službi cara: Eseji posvećeni vojsci Japanskog Carstva. Nebraska: u izdanju Sveučilišta u Nebraski. ISBN 0-8032-1708-0
• Dyer, George Carroll (1956.). "Amfibija došla pokoriti: Priča o admiralu Richmondu Kellyju Turneru". United States Government Printing Office. Preuzeto 5. svibnja, 2011.
• Hoyt, Edwin P. (1978.). Oluja iznad Gilbertovih otoka: Rat na središnjem Pacifiku 1943. Mason/Charter. ASIN B001RSIDF8.
• Wright III, Burton. Istočna ovlaštenja. Brošure kampanja u Drugom svjetskom ratu. Washington D.C.: Centar Američke ratne povijesti. CMH Pub 72-23.