Kampanja na Gilbertovim i Maršalovim otocima: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
radovi
 
završeno
Redak 1:
{{radovi24}}
{{Infookvir bitka
|naziv = Kampanja na Gilbertovim i Maršalovim otocima
Line 32 ⟶ 31:
== Pozadina sukoba ==
[[Datoteka:Yanks Invade the Marshall Islands.ogv|mini|left|Američka reportaža o kampanji iz 1944. godine]]
Japanske snage okupirale su Gilbertove otoke tri dana nakon [[Napad na Pearl Harbor|napada na Pearl Harbor]]. Pod uvjetom da moraju braniti otok Tarawu, Japanci su izgradili baze za [[hidroavion]]e na otoku Makin i rasporedili snage duž obalnih područja kako bi pratili kretanja [[Saveznici|savezničkih]] snaga na južnom Pacifiku.<ref>[]Samuel Eliot Morison, ''Povijest američkih pomorskih operacija tijekom Drugog svjetskog rata,'' Vol. 7; ''Aleutiani, Gilberti i Maršali: lipanj 1942.-travanj 1944.,'' (Edison, NJ: Castle Books, 2001.)</ref>
 
Nakon diverzijskog napada na otok Makin, japansko zapovjedništvo postalo je svjesno ranjivosti, ali i strateške važnosti Gilbertovih otoka.<ref>[]Bruce F. Meyers, ''Brzi, tihi i smrtonosni: Marinska izvidnica na Pacifiku, 1942.-1945.,'' (Annapolis, MD: Naval Institute Press, 2004.)</ref> Najveći i strateški najvažniji otok bio je [[Tarawa]] te stoga Japanci već u ožujku [[1943.]] godine, s oko 5000 vojnika i nešto više od 1200 radnika, kreću u utvrđivanje otoka.
 
Za usporedbu, otok Makin bio je pod upravom 798 vojnika, uključujući i stotinjak pripadnika japanskog zrakoplovstva.<ref>Benis M. Frank i Henry I. Shaw, Jr., ''Povijest operacija američkih marinaca tijekom Drugog svjetskog rata,'' Vol. 5; ''Pobjeda i okupacija,'' (New York, NY: Penguin Books, 1990.)</ref> [[General]] [[Holland Smith]] krivio je [[Evans Carlson|Carlsonov]] neuspjeli pokušaj napadnapada na otok Makin 1942. godine što je uzrokovalo brzo osnaživanje japanskih snaga i utvrđivanje ranjivih područja.
 
Također je, čak i nakon umirovljenja, čvrsto vjerovao da se Tarawa trebala zaobići i time u konačnici spriječiti velike američke gubitke.<ref>Samuel Eliot Morison, ''Povijest američkih pomorskih operacija tijekom Drugog svjetskog rata,'' Vol. 7; ''Aleutians, Gilberts and Marshalls: lipanj 1942.-travanj 1944.,'' (Edison, NJ: Castle Books, 2001.)</ref><ref>Gen. Holland M. Smith i Perry Finch, ''Koralji i lim,'' (New York: Viking, 1974., 1976.).</ref> [[Admiral]]i [[Chester Nimitz|Nimitz]], [[Ernest King|King]] i [[Raymond Spruance|Spruance]] nisu dijelili takvo mišljenje zbog uvjerenja da su Gilbertovi otoci izuzetno važni za izgradnju uzletišta i daljnji napredak prema [[Marijanski otoci|Marijanskom otočju]], tj. prema matičnom teritoriju Japana.
 
Što se tiče Maršalovih otoka, glavnina borbi odvijala se na otoku [[Bitka za Kwajalein|Kwajalein]]. Poučeni iskustvom s Tarawe, američki su marinci izveli paralelna iskrcavanja na sjeveru i jugu otoka te ga zauzeli bez većih gubitaka. Pobjeda je imala veliki utjecaj na moral američkih vojnika, ne samo zbog kvalitetne i uspješne operacije već zbog toga što je probijen prvi obruč obrane Japanskog Carstva. Za Japance ovaj je poraz značio neuspjeh taktike obrane plaže te su stoga u kasnijim bitkama (poput [[Bitka za Peleliu|Peleliua]] i [[Druga bitka za Guam|Guama]]) obranu organizirali dublje u unutrašnjosti. Na taj su način prouzročili puno više štete američkim snagama i otežali osvajanje pojedinih ciljeva.
 
== Vidi još ==