Menahem Begin: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
m stil
Redak 32:
}}
 
'''Menahem Wolfovich Begin''' ([[hebrejski jezik|hebrejski]] '''''מנחם בגין''''', [[Brest-Litovsk]], [[16. kolovoza]] [[1913]]. - [[Tel Aviv]], [[9. ožujka]] [[1992]].) je bio vođa [[Irgun]]a, političar i [[:kategorija:Dobitnici Nobelove nagrade za mir|dobitnik]] [[nobelova nagrada za mir|Nobelove nagrade za mir]] [[1978]]. Također je bio 6. [[premijer Izraela]] od [[21. lipnja]] [[1977]]. do [[10. listopada]] [[1983]]. Sudjelovao je je na [[Sporazum iz Camp Davida|pregovorima]] u [[Camp David]]u sas egipatskim predsjednikom [[Anwar el-Sadat|Muhamadom Anwarom el-Sadatom]], zbog čega su zajednički dobili Nobelovu nagradu za mir [[1978]].
 
Njegov najveći doprinos izraelskoj državi je postizanje prvog mirovnog sporazuma sas [[Egipat|Egiptom]] i neutraliziranje egipatske armije.
 
Begin je rođen u [[Brest-Litovsk]]u, tada još uvijek dijelu [[Rusko Carstvo|carske Rusije]], koji je bio dio Poljske od [[1919]]. do [[1939]]. a danas je dio Belorusije i poznat je pod imenom Brest. Od [[1939]]. bio je vođa cionističke organizacije Betar. Od [[1940]]. do [[1941]]. je bio u zatvoru u [[SSSR]]-u. Godine 1941., nakon puštanja na slobodu po [[Sporazum Sikorski-Maysk|sporazumu Sikorski-Mayski]], je stupio je u poljsku (andersovu) vojsku, ali je neslužbeno otpušten iz te vojske zajedno sa mnogim drugim židovskim vojnicima.
 
Begin se tada preselio u [[Palestina|Britansku Palestinu]], gdje je ubrzo postao poznat kao žestok kritičar glavne struje cionizma, i pristalica radikalnijeg revizionističkog cionizma. Godine [[1942]]. je stupio u [[Irgun]] (poznat i kao Etzel) i [[1943]]. postao njegov vođa. Bio je odgovoran za postavljanje bombe u [[jeruzalem]]ski [[hotel Kralj David]], koji je u to vrijeme bio britansko administrativno i vojno sedište, i tada je ubijena 91 osoba. Godine [[1948]]. je bio je u centru afere oko prebacivanja Irgunovog oružja u [[Izrael]], što se završilo potapanjem broda [[Altalena]] u paljbi koju je naredio premijer [[David Ben-Gurion]].
 
Irgun je zajedno sa podzemnom grupom [[Lehi]], (poznatom i pod imenom "Surova banda"), široko osuđivao veliki broj [[Židovi|Židova]], posebno Bena-Guriona, kao terorističke organizacije. UbrzoIzraelska vlada ih je raspustila ubrzo nakon formiranjaosnivanja države [[Izrael]] su raspuštani od strane izraelske vlade.
 
Godine [[1948]]., Begin je osnovao desničarsku političku stranku, Herut, koja je kasnijeposlije postala znatno veća stranka, [[Likud]]. Između [[1948]]. i [[1977]]., pod Beginom, činila je glavnu opoziciju dominantnoj Izraelskoj radničkoj stranci u [[Knesset|Knessetu]] (izraelski parlament).
 
Dana [[21. lipnja]] [[1977]]. Menahem Begin je postao 6. premijer Izraela, i prvi koji nije bio iz radničke stranke.
 
Godine [[1979]]., Begin je potpisao [[Izraelsko-egipatski mirovni sporazum]] sas Anwarom al-Sadatom. Po tom sporazumu, Izrael je predao poluotok [[Sinaj]] Egiptu. Ovo je značilo i rušenje svih izraelskih naselja u ovoj zoni . Begin se suočio sa snažnomsnažnim unutrašnjomunutrašnjim opozicijomsuprotstavljanjem ovom potezu, što je dovelo do podjele u njegovom Likudu.
 
Godine [[1981]]., Begin je narediozapovjedio [[Operacija Opera|bombardiranje iračkog nuklearnog reaktora Tammuz]]. Ubrzo potom, Begin je istakaoistaknuo da ''"Ni po koju cijenu nećemo dozvoliti neprijatelju da razvije oružja za masovno uništenje protiv naroda Izraela."'' Ova promjena u izraelskoj nuklearnoj politici je danas je poznata kao [[Beginova doktrina]].
 
GoineGodine [[1982]]. Beginova vlada je izvršilaizvela invaziju na [[Libanon]], ističući potrebu da se PLO odbaci izvan raketnog dometa izraelske sjeverne granice. Ovim je započelo izraelsko angažiranje u južnom Libanonu, koje je trajalo tri godine (uz ograničenoograničenu izraelskoizraelsku prisustvoprisutnost u Libanonu nastavljenokoja se nastavila do [[2000]].). Prema reporteru Haaretza, Uziju Benzimanu, tadašnji ministar odbrane, [[Ariel Šaron]] je prevario Begina u vezi sa svrhom ovog rata i produžio ga bez dozvoledopuštenja. Šaron je tužio Haaretz i Benzimana [[1991]]. i suđenje je trajalo 11 godina, tijekom kojih je jedan od najznačajnijihnajvažnijih trenutaka bilo svedočenje Benija Begina, Menahemovog sina, u prilog obrane. Šaron je izgubio parnicu.[http://www.haaretzdaily.com/hasen/pages/ShArt.jhtml?itemNo=200568]
 
Begin je u mirovinu otišao u [[kolovoz]]u [[1983]]., duboko razočaran i u depresiji zbog rata, suprugine smrti, i svoje bolesti. Umro je u [[Tel Aviv]]u [[1992]].