|
[[Datoteka:Bez naslova.png|thumb|Ostatci automobila u kojem su stradali civili te oklopnog vozila TOP 2 koje je uništeno u [[Batinjani (Pakrac)|Batinjanima]] kod [[Pakrac|Pakraca]] [[6. listopada|06. listopada]] [[1991.]]|357x357px]]
'''Bitka za Batinjane''' [[6. listopada|06. listopada]] [[1991.]] jedna je od najvažnijih i presudnih na pakračkom, ali i cijelom zapadnoslavonskom ratištu. Poginula su 23 hrvatska vojnika i 5 civila zbog čega je taj dan svakako dan najveće tragedije, dan kada je "cesta spasa" za slobodno područje bila "cesta smrti". U toj bitci [[Pakrac]] je izgubio zapovjednika obrane grada i neke od najhrabrijih vitezova, ali je obranjen.
== Situacija na pakračkom ratištu pred bitku ==
U [[Napad na Pakrac 19.08. kolovoza 1991.|napadu na Pakrac 19. kolovoza 1991. godine]], neprijatelj je koristio i položaje, uređene za tu svrhu, u [[Batinjani (Pakrac)|Batinjanima]] i [[Gornja Obrijež|Gornjoj Obriježi]]. S tih položaja minobacačima je gađan prostor [[Stari Majur|Starog]] i [[Novi Majur|Novog Majura]] te dio sela [[Prekopakra]], Matkovac. Istog dana u poslijepodnevnim satima, kada su postrojbe za posebne namjene [[MUP|MUP-a]] [[Republika Hrvatska|RH]] iz [[Zagreb|Zagreba]] i [[Bjelovar|Bjelovara]] dobile zapovijed za odbijanje neprijateljskog napada u Pakracu, ove su se neprijateljske snage, sastavljene uglavnom od domaćih pobunjenih [[Srbi|Srba]] - dobrovoljaca, razbježale po šumama Pakračke gore, ostavivši i opremu i naoružanje. nekoliko dana nakon intervencije, postrojbe za posebne namjene MUP-a RH bile su upućene na izvršenje zadaća na drugim bojištima. Ubrzo nakon njihovog odlaska neprijatelji opet prijete: presreću putnike na prometnicama, postavljaju barikade i sve češće i žešće napadaju slobodna područja općine Pakrac. Imali su veliku podršku među domaćim Srbima koji su ostali u Batinjanima i Gornjoj Obriježi. Oni su na tom prostoru provodili izviđanja i pripreme položaja koje će kasnije zaposjesti neprijateljske snage i tako opet blokirati Pakrac. Vjerovalo se da je neprijatelj otišao, a da su ostali građani srpske nacionalnosti koji su bili lojalni Republici Hrvatskoj.
Na dojave o uočenim naoružanim osobama u odorama [[JNA]] u tim selima, angažirana je postrojba za posebne namjene MUP-a iz Bjelovara, ako nije bila na nekoj drugoj zadaći. Dolaskom te postrojbe rezervisti JNA i ostali naoružani pobunjenici povlačili su se s tog prostora. Kako Republika Hrvatska nije imala raspoložive snage za zaposjedanje ovog prostora, on je imao status "prohodnog na vlastitu odgovornost".
Tijekom rujna 1991. godine JNA i dobrovoljci provode pripreme za konačno osvajanje Pakraca. 24. rujna otpočinje sveopći napad na hrvatske snage i naselja. Pobunjeni Srbi su prekopali i cestu na Gruićevom brdu u Batinjanima te na sjevernom ulazu u Pakrac (od strane [[Daruvar|Daruvara]]) zvanom Zukva. Sljedeći dan, neprijateljske posade sela Batinjani i Gornja Obrijež su razbijene u akciji policije i dragovoljaca. Kanali na cestama su zatrpani i promet je ponovo uspostavljen na pravcu Matkovac - Batinjani - Gornja Obrijež - Veliki Banovac i dalje do [[Gaj (Lipik)|Gaja]].
Radi potrebe osiguranja jedinog izlaza i ulaza u Pakrac i [[Lipik]], 055. listopada 1991. godine na pakračko područje dolazi postrojba iz [[Garešnica|Garešnice]] sastavljena od dragovoljaca pripadnika [[Zbor narodne garde|ZNG]]-a i policajaca. Istog dana neprijatelj odbija njihov pokušaj oslobađanja sela [[Toranj (Pakrac)|Toranj]] pa se postrojba razmješta na prostoru sela Gornja Obrijež, umjesto u Batinjanima.
== Zasjeda ==
U ranu zoru 066. listopada 1991. godine, neprijatelj snage dva ojačana voda je bez ikakvih napora zaposjeo unaprijed pripremljene položaje u Batinjanima i Gornjoj Obriježi. Snage su se tamo ukopale i postavile zasjede. Tijekom te noći je i nekoliko branitelja prošlo tom cestom koja je za Pakrac bila "cesta spasa" i zamjetili neobične pokrete u selu. Jedan od branitelja bio je zapovjednik obrane Pakraca, [[Stjepan Širac]], koji je došao s radnog sastanka iz Kutine i prenoćio na punktu Zmija 15 na ulazu u Matkovac. Rano ujutro, oko 05:00, zapovjednik policijskog punkta koji je tada branio Pakrac iz prostora Konstruktora, Zdenko Forić, dovezao je u postaju u glavu teško ranjenog Ivana Haramusteka. S obzirom na njegovo teško ranjavanje odlučeno je da ga treba prevesti u kutinsku ratnu kirurgiju. Odlučeno je da to obavi policajac Stipan Grgić u svojem vozilu, ali je u postaju u međuvremenu došao Dalibor Duchač koji je zadatak preuzeo na sebe jer je bio vozač policijskog saniteta, a prema potrebi i vozač jedinog preostalog [[Oklopna borbena vozila|oklopnjaka]] TOP 2 (Tvornica oklopnjaka Prekopakra) - TOP 1 uništen je u [[Pokolj u Kusonjama 8. rujna 1991.|Kusonjama]]. Približno oko 05:30 u još uvijek nepripremljenu zasjedu četnika u rezervističkim JNA uniformama koji su išli uz rub ceste i raspoređivali se na kraju Batinjana prvi su vozilom naletjeli Željko Verhaz, Zoran Jurinović, Darko Zorić i Željko Nožarić. brzom reakcijom Verhaza, koji je vozio, krenuli su "u rikverc" i nakon pedesetak metara, kada su četnici već žestoko pucali po njima, uspjeli izbjeći najgore i izvukavši se iz vozila kroz dvorišta i kukuruzište povukli se prema Starom Majuru. Pucnjavu je zabilježila i straža u Matkovcu i dojavila svima. neposredno nakon toga na već spomenutom punktu Zmija 15 branitelji su zaustavili Acu Bartolucija koji je krenuo iz Pakraca izvesti tri žene, Ljerkom Stoček, Milicom Sarajlija i Ivkom Perđun, i upozorili ga da ide na vlastitu odgovornost i da se puca. Nekoliko minuta nakon toga isto su postupili i kada je sanitetskim vozilom na punkt došao Dalibor Duchač, ali im je on odgovorio da vozi teškog ranjenika i da ne može birati, već mora žurno ići jer će ranjeni preminuti ako ne dobije prikladnu medicinsku pomoć. Nažalost oba su vozila na ulazu u Batinjane upala u četničku zasjedu. Zlikovci ih nisu niti probali zaustaviti, nego su po vozilima u kojima su bili civili i ranjenici odmah osuli paljbu iz svog naoružanja. Zasjedu je preživjela jedino Ljerka Stoček koju su zarobili i uz zvjersko maltretiranje htjeli ubiti, ali ju je spasio jedan njezin bivši učenik koji je rekao da mu je to bivša "drugarica" iz škole. U svojem dnevnik opisala je ovaj tragični događaj:
''"Ulazimo u šumu u Matkovcu. Nitko ništa ne priča. Bojimo se, svi šute. Penjemo se prema Batinjanima. Sunce se budi i obasjava krajolik. Strah i neizvjesnost caruju. Odjednom vidim Aco mijenja brzine. Auto krči. Skačemo po cesti. Prasak, lom, jauk. Gledam što se dešava s Acom, zašto toliko mijenja brzine. Padam na pod. Prasak. Na mene pada Aco. Automobil ide sam dalje. Aco u padu jako pritišće papučicu gasa. Zapadamo u jarak. Auto i dalje radi. Krv, jauk, znoj, staklo, udarci u auto. Aco se trza, a njegova krv me kupa. Dižem Acu sa sebe. Iz zatiljka poput vulkana teče krv, teta Milica još jauče, teta Perđun ima širom otvorene, ukočene oči. One se više ne javljaju..."''
Slavko Koči, Vlado Balaš, Joso Barić i Dalibor Doležal odlučili su krenuti vidjeti mogu li koga izvući. Kada su došli u podnožje Batinjana, pozvao ih je Braja Grujić koji je doveo Ljerku Stoček i predao im je. Nakon toga počelo je izvlačenje ostalih poginulih. Hrabri branitelji nastavljali su napade na Batinjane tijekom cijelog popodneva i četnici su se u sumrak počeli povlačiti. U trenutku kad se neprijatelj već počeo povlačiti, došla je dojava o teškom stanju u Pakracu i Lipiku i zahtjev da se raspoložive snage odmah upute na kritične pravce neprijateljskih napada. Tada je hrvatskim braniteljima postalo jasno da se ne radi o ograničenoj neprijateljskoj akciji. Iz policije je dojavljeno da gori Konstruktor, zgrada u kojoj se nalazio policijski punkt; policajcima je onemogućeno povlačenje jer su neprijatelji zaposjeli objekte stare željezničke stanice. Stanje u naselju Jug također je bilo kritično, posebno kod gradilišta srednje škole. Neprijatelj prodire prema Lipiku i ulazi u ulicu Dakićev sokak. I daruvarskoj postrojbi upućen je poziv da se vrati u Daruvar koji jer također napadnut. Na zaposjednutoj liniji prema Batinjanima ostala je tek manja skupina branitelja. Do večeri su ovladali Grujićevim brdom. Ušli su u Batinjane, no nisu imali snage ovladati ovim prostorom. Glavnina branitelja upućena je u Pakrac i Lipik na ojačanje obrane na kritičnim pravcima neprijateljskog napada. Dijele se na skupine od kojih jedna odlazi na sjeverozapadni dio grada Praulju radi istjerivanja neprijatelja sa stare željezničke stanice i deblokiranje policajaca u Konstruktoru, a druga skupina s protuoklopnim sredstvima odlazi u Lipik na zadaću ojačanja obrane.
Sljedeći dan, 077. listopada, neprijateljska blokada još nije probijena. U svom svirepom pohodu, neprijatelj na kućnim vratima ubija Stjepana Feltrina u Malom Banovcu i Petra Slijepčevića u Omanovcu. Zbog intenziteta borbi u Pakracu i Lipiku te nedostatku oružja i streljiva, nije bilo moguće izdvojiti snage za napadna djelovanja. Sve snage su usmjerene na vračanje neprijatelja na polazne položaje u Pakracu i Lipiku, položaje s kojih je otpočeo napade 066. listopada. U toj nakani postignut je najznačajniji uspjeh 099. listopada 1991. godine kada postrojba za posebne namjene MUP-a RH pod zapovjedništvom [[Tomislav Merčep|Tomislava Merčepa]], ojačana tenkovima, razbila neprijateljsku barikadu na prilazu sela Toranj iz smjera [[Brekinska|Brekinske]]. Oslobođen je Toranj, [[Mali Banovac]], Batinjani i Gornja Obrijež. Neprijatelj je potisnut u prostor šume Turkovače; prostor tih sela zaposjedaju dragovoljci ojačani postrojbama ZNG-a pristiglim iz sjeverozapadnog dijela Republike Hrvatske.
== Zaključak ==
|
