Knez Lazar: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklanjanje izmjene 4321259 suradnika 93.86.157.133 (razgovor) |
Dodao referencu i prilagodio tekst |
||
Redak 29:
Udajama, uspostavljanjem savezničkih odnosa i oružanom borbom sa nepokornim velikašima uspio je knez Lazar ojačati i teritorijalno proširiti svoju državu. S okolnim velikašima osnovao je neku vrstu obiteljskog saveza, kome je on bio na čelu. Najmoćniji članovi saveza poslije kneza Lazara bili su njegovi zetovi Vuk Branković i Đurđe Stracimirović Balšić. Smrću cara Uroša nestalo je carskog dostojanstva. Pošto je po protokolu bizantskog dvora, koji je primjenjivan i na srpskom dvoru, samo car mogao dodjeljivati visoka zvanja, te je Lazar ostao u zvanju kneza a Vuk Branković ima zakonsko pravo samo na naslov „gospodin“. „Blagovjerni i kristoljubivi Bogom prosvjećeni knez Lazar i ljubazni mu sin gospodin Vuk“, zabilježio je nepoznati analitičar 1387. godine, „kada su vladali svim srpskim zemljama i pomorskim i tako u slozi i ljubavi pobeđivali neprijatelje svoje“.
Udruženim snagama kneza Lazara i bosanskog bana [[Tvrtko I. Kotromanić|Tvrtka]], 1373. godine pobjeđen je, zarobljen u [[Užice|Užicu]] i osljepljen Nikola Altomanović. Pobjednici su podijelili njegovu oblast. Banu Tvrtku je pripao i [[manastir Mileševo]] u kome je sahranjen Sveti Sava. Potomak Nemanjića po ženskoj liniji, ban Tvrtko je odlučio da se 1377. godine okruni za kralja Bosne i Srbije. Obred krunidbe izvršen je
Vjeran tradiciji vladara na srpskom prijestolju, knez Lazar je pregao podići autoritet crkve i učiniti je moćnom potporom u borbi za učvršćenje svoje vlasti i obranu od Turaka. U tom cilju smatrao je neophodnim izmiriti [[Pećka patrijaršija|Pećku]] i [[Carigradska patrijaršija|Carigradsku patrijaršiju]], koje su bile u neprijateljstvu od doba proglašenja Pećke patrijaršije [[1346.]] godine, kada se kralj Dušan okrunio za cara. Poslije dugih pregovora u kojima se istakao monah Izaija, do izmirenja je došlo [[1375.]] godine. Obred svečanog priznanja Pećke patrijaršije obavljen je u patrijaršijskoj crkvi u [[Peć]]i. Bila je to velika svečanost, kojoj su, pored mnogobrojnih velmoža i crkvenih velikodostojnika, prisustvovale monahinje Jelisaveta (monaško ime carice Jelene), i Jefimija, udovica despota Jovana Uglješe. Monahinja Jelisaveta umrla je početkom studenog 1376. godine. Vjerovatno po dogovoru sa kneginjom Milicom, Jefimija je odmah poslije njene smrti došla u Kruševac i nastanila se u dvoru kneza Lazara.
Redak 57:
Tako je od Vidovdana 1988. do kolovoza 1989. ćivot iz Beogradske Saborne crkve preko manastira Vrdnika, Ozrena, Tronoše i Ćelija, zatim Šapca, [[Valjevo|Valjeva]] i [[Kragujevac|Kragujevca]], pa manastira Žiča, Ljubostinja i Pavlica prenesen do Kosova. Na Gazimestanu, mjestu kosovske bitke, održan je spomen a potom, poslije boravka u [[Manastir Gračanica|manastiru Gračanica]] i svečanih vidovdanskih bogosluženja, ćivot s Lazarevim moćima preko [[Niš]]a, [[Kruševac|Kruševca]] i [[Manastir Manasija|manastira Manasija]], prenesen je u Ravanicu.
==Reference==
{{Reflist}}
== Vanjske poveznice ==
| |||