Inačica od 15. listopada 2014. u 15:21 uredi El hombre (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, Ophoditelji 17.446 edits Nema sažetka uređivanja ← Starija izmjena		Inačica od 18. listopada 2014. u 17:35 uredi ukloni ovu izmjenu El hombre (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, Ophoditelji 17.446 edits Nema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 1: ~~{{radovi24}}~~ [[Datoteka:Julia Kristeva à Paris en 2008.jpg\|mini\|desno\|Julia Kristeva u Parizu 2008.]] '''Julia Kristeva''' ([[bugarski jezik\|bugarski]]: '''Юлия Кръстева'''), ([[Sliven]], Bugarska [[24. lipnja]] [[1941.]]) je [[Bugari\|bugarska]] [[lingvistika\|lingvistica]], [[filozof\|filosof]], [[psihoanaliza\|psihoanalitičarka]] i feministica, koja živi i djeluje u [[Pariz]]u. Profesor [[emeritus]] pri sveučilištu Université Paris VII - Diderot. Line 6 ⟶ 5: Kristeva je doktorirala 1966. na sveučilištu u [[Sofija\|Sofiji]], poslije čega emigrira u Francusku. Ubrzo upoznaje vodeće francuske intelektualce kao što su : [[Roland Barthes]], Hélène Cixous, [[Michel Foucault]] i [[Jacques Derrida]]. Kristeva je osim lingvistike djelovala i u okvirima [[književna znanost\|književne znanosti]] i teorije spolova. Na njen stvaralački rad su utjecali [[Jacques Lacan]], [[Ferdinand de Saussure]], [[John Searle]] i [[Sigmund Freud]] a ona sama se bavila idejama [[strukturalizam\|strukturalizma]], [[semiotika\|semiotike]] i feminizma. Jedna od njenih zasluga je u tome što je lansirala pojam [[intertekstualnost]] unutar književne znanosti. Kristeva vidi rođenje kao najveće odvajanje u čovjekovom životu pošto se čovjek u tom činu razdvaja od svog tijela, što je prolazna faza koja daje plodno tlo za ulaz u ljudsko društvo. Prema Kristevoj, stvara se jezička sposobnost ~~interakcije~~u ~~između~~interakciji u procesu razdvajanja s majkom i ljudskog društva; a jezik se sastoji i od znakova i [[psiha\|psihe]]. Kao književna teoretičarka zalaže se za teoriju da se proces tumačenja sastoji od semiotike i [[psihoanaliza\|psihoanalize]]. Na taj način ona spaja [[strukturalizam\|strukturalistički]] pogled na znak sa psihonalitičkom teorijom o simboličnom podtekstu napravljenom u unutarnjim procesima kako kod govornika tako i kod slušatelja. Vezu između semiotike i [[simbol]]ike, Kristeva opisuje kao dijalketičku u kojoj bi trebala vladati ravnoteža. Line 35 ⟶ 34: {{suvremeni zapadni filozofi}} {{GLAVNIRASPORED:Kristeva, Julia}} [[Kategorija:Francuski filozofi]]

Julia Kristeva: razlika između inačica