Stjepan Babić: razlika između inačica

| rođenje = [[29. studenogstudenoga]] [[1925.]].

| poznat_po = [[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti|hrvatski akademik]]

| zanimanje = [[jezikoslovlje|jezikoslovac]]

'''Stjepan Babić''' ([[Oriovac]], [[29. studenogstudenoga]] [[1925.]].), [[Hrvatska|hrvatski]] [[jezikoslovac]] i [[akademik]].

Stjepan Babić rođense je Babić rodio u [[Oriovac|Oriovcu]] u današnjoj [[Brodsko-posavska županija|Brodsko-posavskoj županiji]], no roditelji su mu Zagorci (majka iz [[Risvica|Risvice]], otac iz Radrtog[[Razdrto Tuheljsko|Razdrtoga]] kod [[Tuhelj|Tuhlja]]). Pučku (osnovnu) školu pohađao je u Oriovcu, gimnaziju u [[Slavonski Brod|SlavonskomSlavonskomu Brodu]], [[Osijek]]u (III. gimnazija) i [[Zagreb]]u, gdje je [[1947.]] i maturirao. Godine [[1948.]]. zaposlio se je u Industrogradnji, te je iste godine iz političkih razloga završio u ''Petrinjskoj'' (zatvor). Nakon ''Petrinjske'' upisao se je na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofski fakultet]] [[1949.]]. i s lakoćom je diplomirao [[1955.]]. [[Hrvatskihrvatski jezik|hrvatski]], [[Ruskiruski jezik|ruski]] i [[Njemačkinjemački jezik|njemački]]. Ostaje na fakultetu kao asistent, doktorat brani [[1962.]]. godine, redovitia redovitim profesorprofesorom postaje [[1975.]] godine. PotpredsjednikPotpredsjednikom je Matice hrvatske od [[1989.]] do [[1992.]], zastupnikpotle je zastupnikom u Županijskom domu [[SaborHrvatski sabor|Sabora]]a od [[1993.]] do [[1997.]] godine.

Jedan je od najznačajnijih hrvatskih lingvistajezikoslovaca druge polovicepolovine [[20. stoljeće|20. stoljeća]]. ŠkolovanŠkolovani je slavist, bio je među prvima u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] koji jesu prekinuoprekinuli s mladoslovničarskim pristupom jezikoslovlju. i zajednoZajedno s [[Dalibor Brozović|Daliborom Brozovićem]] te [[Radoslav Katičić|Radoslavom Katičićem]] (a pod utjecajem [[Bulcsú László |Bulcsúa Lászla ]]) uveo je [[lingvistika|lingvistički]] strukturalizam praške škole (Jakobson, Trubeckoj) kao dominantnu školu suvremenesuvremenoga lingvistikejezikoslovlja. Babićevo je djelovanje došlo do izraza na više područja:

*Babić je bio višegodišnjim urednikom časopisa ''Jezik'', sa stažem bez premca. Uloga toga časopisa bijaše istaknutom poglavito u doba [[Komunizamkomunizam|komunističke]] represije, najviše u [[1960-ih|60im]] i [[1970-ih|70im]] godinama kada je Babić vodio često "rovovski rat" s ideološkim komesarima koji su pokušavali potisnuti izrazito hrvatske značajke u hrvatskome jeziku - sve u cilju ostvarenja unitarnog jugoslavenstva.

:''Hrvatski pravopis'' iz [[1971.]] zabranjen je i spaljen (komunistički vlastodršci su, metodološki, zaostajali više stoljeća za Inkvizicijom), dok je jedan prokrijumčareni primjerak tiskan u [[London]]u, pa je poznat pod imenom ''"'''[[Londonac]]"'''''. Poluilegalno u porabi tijekom posljednjega desetljeća i pol raspadajuće Jugoslavije, doživio je i 6. izdanje (trenutačno je 4. izdanje službeni [[popis hrvatskih pravopisa|hrvatski pravopis]]). Proglašavan "ustaškim" i "korijenskim" (time se impliciralo da se radi o morfološkom ili tvorbenom pravopisu s propisima koje su ustanovili [[Bogoslav Šulek|Šulek]] i Veber iz Zagrebačke filološke škole, a kodificirali [[Bratoljub Klaić|Klaić]] i Cipra [[1944.]]), taj je rad doživio dosta izmjena u posljednja tri desetljeća. Esencijalno, radi se o fonološkom ili glasovnom pravopisu na tradicijama [[Ivan Broz|Broza]] i Boranića koji je autorska trojka (a, poslije Finkine smrti, dvojka) strože i sustavnije kodificirala u skladu s prevladavajućom hrvatskom književnom tradicijom. Pravopis je bio zabranjivan najviše zbog riječi ''"hrvatski"'' u naslovu. Ni školska gramatika, ''Pregled gramatike hrvatskoga književnoga jezika'', nije bila bolje sreće. Čim je ime od ''"hrvatskosrpski"'' promijenjeno u ''"hrvatski književni"''- došla je i zabrana.

*No, nije zanemariva i Babićeva uloga jezičnoga savjetodavca i kolumnista (''Vjesnik'', ''Večernji list'', ''Fokus''), neke vrste jezikoslovnoga popularizatora i borca za čistoću i samobit hrvatskoga jezika. Te su Babićeve rasprave složene u nekoliko knjiga, među kojima su ''Hrvatski jučer i danas'', ''Hrvatski jezik u političkom vrtlogu'' i ''Hrvatska jezikoslovna prenja''. Babić-polemičar promijenio je dosta "protivnika" u dugogodišnjim borbama oko jezika: repertoar antagonista dosta je neobičan, i kreće se od unitarističkih, "srpskohrvatskih" kompartijskih ideoloških lingvista, preko "velikohrvatskih" nedoučenih jurišnika (nakon 1990.) koji su poveli pravu hajku na nazovisrbizme i kvazisrbizme (poznata je afera oko naziva "mrki medvjed", koji su novokomponirani jezični čistunci proglasili za srbizam) do pomodarske snobovštine koja se očituje u nekritičkome prihvaćanju anglizama gdje treba i ne treba. Tako je Babiću od serbokroatizma (u međuvremenu skoro propalog) glavnim protivnikom postao anglokrobotizam. Valja još napomenuti i tu bizarnost da je tijekom devedesetih Stjepan Babić, inače dežurni "[[ustaše|ustaša]]" i "ultranacionalist" u doba [[SFRJ]], proglašavan "srpskim agentom" i "[[hrvatski vukovci|vukovcem]]" jer se odlučno odupro jezičnom mešetarenju raznih samouka koji su na silu htjeli izbaciti iz hrvatskoga jezika sve što i asocijativno nalikuje na srpski (groteskni je primjer "raskršća" koje je stigmatizirano zbog oprječnih oznaka za vjerski simbol u hrvatskom i srpskom: križ-krst. Nasreću, nije se moglo izbaciti i kršćanstvo (a uvesti "križarstvo"), pa su nadobudni puristi odustali).

Vitalan na više polja jezične i ine kulture, stalno u središtu zbivanja, akademik Stjepan Babić je i dalje u vrtlogu jezičnih zbivanja. Kao vjerojatno najvažniji hrvatski pravopisac 20. stoljeća, objavio je, osim ''Hrvatskoga pravopisa'' (cjeloviti učevnik srednjoškolske i više razine), u suautorstvu s [[Milan Moguš|Milanom Mogušem]] i [[Sanda Ham|Sandom Ham]], ''[[Hrvatski školski pravopis]]'', godine 2005. godine.

* Jubilarna plaketa [[Školska knjiga|Školske knjige]], povodom 20. obljetnice poduzeća, Zagreb, 1970.

* [[Spomenica Domovinskog rata]] za dugidrugi djelatni način, Zagreb, 1995.

* [[Red Ante Starčevića]], Zagreb, 1996. <ref>http://info.hazu.hr/stjepan_babic_biografija</ref>

* ''Jezik'', - školski»Školski leksikon«, objavljen u 6 izdanja (»Panorama« &mdash; novinsko izdavačko poduzeće, Zagreb, 1963. (1. l963izd.), 1965. (2. l965izd.: (za općeobrazovne škole), 1966. (3. l966izd.: (za ekonomske škole), 4 1967. (4. izd.: za općeobrazovne škole), 5 1967. (5. izd.: za medicinske škole), 1967. (6. l967izd.: (za škole za obrazovanje radnika)

* ''Gramatika hrvatskoga jezika -: Priručnik za osnovno jezično obrazovanje'', objavljena do sada u 15 izdanja (Pregled gramatike hrvatskosrpskog jezika za osnovne i druge škole, Školska knjiga, Zagreb, 1966., 2 1969., 3 1970., 4 1971., 5 1972.;

**''Pregled gramatike hrvatskoga književnog jezika'', Školska knjiga, Zagreb, 6 1973. (u Londonu je [[1974.]] u nakladi [[Nova Hrvatska (razdvojba)|Nove Hrvatske]] izašlo fototipski pretisak, a izišao je i jedan pretisak londonskoga izdanja bez naznake izdavača, godine i mjesta izdanja);

** ''Gramatika hrvatskoga jezika –: Priručnik za osnovno jezično obrazovanje'', [[Školska knjiga]], Zagreb, 7 1992., 8 1992., 9 1994., 10 1995., 11 1996., 12 2000., 13 2003., 14 2004, 15 2005.) u suatorstvu sa [[Stjepko Težak|Stjepkom Težakom]]

* ''Hrvatski pravopis'' ([[London]], 1 [[1972.]], 2 [[1984.]]; ŠK, Zagreb 1 [[1990.]], 2 [[1994.]], 3 [[1995.]], 4 [[1996.]], 5 [[2000.]], 6 [[2002.]], 7 [[2003.]], 8 [[2004.]]) u suautorstvu s [[Milan Moguš|Milanom Mogušem]] i [[Božidar Finka|Božidarom Finkom]]

* ''Tvorba riječi u hrvatskom književnom jeziku'', objavljena u tri izdanja (JAZU - Globus, Zagreb, 1 l986, 2 1991, 3 2002.)

* ''Hrvatski jezik u političkom vrtlogu'' (A. Pelivan, Zagreb, l990.)

* ''Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga književnog jezika'' – poglavlja Zamjenice, Brojevi, Glagoli, Nepromjenljive riječi ([[HAZU]] - Globus, Zagreb, 1991.) autori su ostalih dijelova – D. Brozović, M. Moguš, S. Pavešić, S. Težak, I. Škarić.

* ''Hrvatska jezikoslovna čitanka'' (Globus, Zagreb, [[1990.]])

* ''Tisućljetni jezik naš hrvatski'' (A. Pelivan, Zagreb, [[1991.]])

* ''Hrvatski jučer i danas'' (Školske novine, Zagreb, 1995.)

* ''Sročnost u hrvatskome književnome jeziku'' (MH, Zagreb [[1998.]])

* ''Hrvatska jezikoslovna prenja'' (Globus, Zagreb, [[2001.]])

* ''Prijedlog za ukidanje hrvatskoga jezika'' (MH, Slavonski Brod, [[2003.]])

* ''Hrvanja hrvatskoga'' (ŠK, Zagreb, [[2004.]])

* ''Hrvatski školski pravopis'' (ŠK, Zagreb, 2005.), u suautorstvu s Milanom Mogušem i Sandom Ham

* ''Temelji hrvatskomu pravopisu'' (ŠK, Zagreb 2005.).

* ''Glasovi i oblici hrvatskoga književnoga jezika'' - poglavlje Moroflogija (Globus, Zagreb, 2007.), u suautorstvu sa Stjepkom Težakom

* ''Hrvatski jezik slavonskih pisaca'' (Udruga građana ''Baština'', [[Slavonski Brod]], [[2009.]])

* ''Hrvatski pravopis'' (ŠK, Zagreb, [[2010.]]) u suautorstvu s Milanom Mogušem