Ozonske rupe: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 12:
Chapmanov ozonski ciklus je postupak kojim se ozon stalno obnavlja u Zemljinoj stratosferi, pretvarajući [[Sunce|Sunčevo]] [[ultraljubičasto zračenje]] u [[toplina|toplinu]]. 1930. [[Engleska|engleski]] [[meteorologija|meteorolog]] Sudney Chapman je riješio taj kemijski postupak.
 
Ozon u stratosferi nastaje uglavnom djelovanjem ultraljubičastog zračenja sa Sunca (200 - 240 [[Metar|nm]]), koje reagira sa dvoatomnim [[kisik]]om O<sub>2</sub>. [[Molekula|MolekuleMolekulele]] ozona koje su stvorene na taj način, upijaju ultraljubičasto zračenje sa Sunca [[Valna duljina|valnih duljina]] između 240 i 310 nm, razbijajući triatomsku molekulu ozona u dvoatomnu molekulu kisika i jedan slobodni atom kisika. Ako se susretnu molekula ozona i atom kisika, oni u kemijskoj reakciji stvaraju dvije molekule dvoatomnog kisika:
 
:O + O<sub>3</sub> → 2 O<sub>2</subsubstancere>
 
Neki slobodni radikali, kao što su [[hidroksil]] (OH), [[dušikovi oksidi|dušikov monoksid]] (NO), atomi [[klor]]a (Cl) i [[brom]]a (Br), djeluju kao [[katalizator]]i u [[Kemijska reakcija|kemijskim reakcijama]] ozona, stvarajući ozonski sloj tanjim i stvarajući ozonske rupe, što se ne bi dešavalo da nema tih katalizatora. Većina OH i NO je prirodno prisutno u stratosferi, dok ljudske aktivnosti stvaraju povećanu koncentraciju Cl i Br, posebno ispuštanjem klorofluorovodika (freoni) i halona. Svaki atom Cl ili Br, može razbiti i preko 10 000 molekula ozona, prije nego što nestane iz stratosfere.