Komunistička partija Litve: razlika između inačica

KPL je odmah po dolasku na vlast pokrenula [[staljinizam|staljinističke]] procese preobrazbe litavskog društva. Nekoliko tjedana prije početka [[operacija Barbarossa|operacije Barbarossa]] u lipnju [[1941.]] godine, započele su masovne deportacije "narodnih neprijatelja" iz baltičkih krajeva što je uzrokovalo val otpora na tom području. Zbog toga je većina Litavaca dočekala nadolazeće [[Wehrmacht|njemačke vojnike]] kao osloboditelje, ali taj je početni entuzijazam ubrzo splasnuo. Protjerivanjem [[Crvena armija|Crvene armije]] i njemačkom okupacijom Litve KPL je još jednom postala ilegalna, a njeno je vodstvo mahom izbjeglo. Preostali dio partijskog kadra je tijekom rata bio glavni oslonac [[antifašizam|antifašističkog]] otpora u Litvi, dok je u [[Rusija|Rusiji]] osnovano ''Zapovjedništvo litavskog partizanskog pokreta'', predvođeno članom KPL-a [[Antanas Sniečkus|Antanasom Sniečkusom]].<ref>http://genocid.lt/Leidyba/1/audrone.htm</ref>

 

 

Komunistička partija Litve je službeno zabranjena u kolovozu [[1991.]] godine, nakon proglašenja [[Republika Litva|litavske neovisnosti]], iako je već [[1989.]] veći dio članstva izašao iz partije i osnovao novu [[Demokratska radnička partija Litve|Demokratsku radničku partiju Litve]]. Istovremeno se ostatak KPL raspao na dvije frakcije od kojih je jedna službeno ostala dijelom [[KPSS]], dok je druga proglasila "političku samostalnost". Komunistička partija Litve od 1991. djeluje ilegalno i bez pretjeranog utjecaja na tamošnji politički život.