Inačica od 1. studenoga 2013. u 02:02 uredi N3k1ma1l (razgovor \| doprinosi) 728 edits mNema sažetka uređivanja Oznaka: VisualEditor ← Starija izmjena		Inačica od 30. listopada 2014. u 17:43 uredi ukloni ovu izmjenu Nesmir Kudilovic (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 9.279 edits →‎Ocjene Novija izmjena →
Redak 1: '''Vladimir Anić''' ([[Užice]], [[21. studenoga]] [[1930.]]. -– [[Zagreb]], [[30. studenoga]] [[2000.]].), [[Hrvatska\|hrvatski]] [[jezikoslovlje\|jezikoslovac]] i [[kroatistika\|kroatist]] te [[leksikografija\|eksikograf]]. == Životopis == ~~Rođen~~Rodio se je 1930. godine u Užicu ([[Srbija]]), gdje mu je otac Dragutin, po zanimanju geolog, bio u službi. U Zagrebu je završio gimnaziju i studij na [[Filozofski fakultet u Zagrebu\|Filozofskom fakultetu]] ([[jugoslavenski jezici\|jugoslavenske jezike]] i književnost te [[ruski jezik]] s [[književnost\|književnošću]]), gdje je i diplomirao (1956. godine), a kasnije i doktorirao (1963.) na temi "Jezik Ante Kovačića". Sveučilišnu karijeru započeo je na [[Filozofski fakultet u Zadru\|Filozofskom fakultetu u Zadru]], gdje je od 1960. do 1974. godine radio kao asistent, docent i izvanredni profesor. Na Filozofski fakultet u Zagrebu prešao je 1974. godine, i tu je (na Odsjeku za [[kroatistika\|kroatistiku]]) 1976. postao redoviti profesor te voditelj ''Katedre za hrvatski standardni jezik''. Bio je, između ostalog, i tajnik ''Međunarodnog slavističkog komiteta'' (1974. -– 1979.) te predsjednik ''Komisije za jezik sekretarijata za prosvjetu, kulturu i fizičku kulturu'' (od 1976.). Sudjelovao je na slavističkim kongresima te brojnim znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu, a predavao je i na stranim sveučilištima. Objavio je veći broj studija, rasprava, ogleda i prikaza, posebice s područja sintakse, [[fonologija\|fonologije]], akcentacije i [[morfologija (jezikoslovlje)\|morfologije]], zatim leksikologije, leksikografije, terminologije (npr. pisao je o glazbenom nazivlju) te stilistike hrvatskog standardnog jezika. Bavio se i proučavanjem razvitka [[hrvatski jezik\|hrvatskoga jezika]] i jezikoslovlja u Dalmaciji, a poebno jezikom u djelima [[Šime Starčević\|Šime Starčevića]] i [[Mihovil Pavlinović\|Mihovila Pavlinovića]]. Line 10 ⟶ 11: [[Datoteka:Rjecnik hrvatskoga jezika.jpg\|mini\|Rječnik hrvatskoga jezika, prvo izdanje]] No, djelo koje se u cijeloj Anićevoj sveučilišnoj i znanstvenoj karijeri s pravom smatra kapitalnim jest "Rječnik ~~hrvatskog~~hrvatskoga jezika". To je prvi suvremeni jednosveščani rječnik hrvatskoga jezika dosada objavljenim u tri izdanja (Novi Liber, 1991., 1994., 1998.). S tim da je Anić u suradnji s ekipom koja je inače radila na Rječniku hrvatskoga jezika obavio i veći dio radova za četvrto izdanje. O tom rječniku bilo je i ima različitih mišljenja, ali je taj rječnik bez sumnje odigrao važnu ulogu u razvoju pa i poletu cijele jezikoslovne kroatistike. Godine 1999. s [[Ivo Goldstein\|Ivom Goldsteinom]] Anić je objavio i obiman (blizu 1500 stranica) "Rječnik stranih riječi" (Novi Liber, 1999.)<ref>Anić, Vladimir; Goldstein, Ivo. ''Rječnik stranih riječi'', ~~Zagreb :~~ Novi Liber, Zagreb, 1999., ISBN 953-6045-14-1.</ref> koji je dostojna zamjena{{pojasniti\|~~tko~~po čijem ~~kaže~~mišljenju?}}, ali i ~~nadopuna~~dopuna čuvenome rječniku [[Bratoljub Klaić\|Bratoljuba Klaića]]. Objavio je također vrlo zanimljivu i zapaženu knjigu pod naslovom "Jezik i sloboda" ([[Matica hrvatska]], 1998.). Najdojmljiviji su ocijenjeni oni dijelovi te knjige u kojima su došla do izražaja Anićeva bogata i slojevita iskustva u radu na Rječniku hrvatskoga jezika, konkretno dijelovi u kojima je riječ o brojnim zabludama i nesporazumima u vezi s Rječnikom i uopće s rječnicima. Često se događa da stručnjaci pojedinih struka traže u (jednojezičnim) rječnicima svoju uskostručnu, a ne jezičnu istinu, a rječnici toga tipa jesu i moraju biti prije svega jezikoslovna djela. Kao profesor Anić je uvijek bio staložen, sabran i dostojanstven. Zadnjih godina života predavao je uglavnom kolegije iz područja fonologije i morfologije hrvatskoga jezika te vodio seminarske vježbe. Svoja predavanja često je znao nadopuniti ironijskim odmacima. Nije volio da studenti napamet uče [[gramatika\|gramatička]] ili [[pravopis]]na pravila. Očekivao je od njih i vlastiti stav o pitanjima i problemima o kojima se predavalo ili o kojima se raspravljalo na seminarima. Na ispitima nije bio prestrog, ali je tražio dobro poznavanje elementranih stvari i solidan uvid u literaturu. Nije bio sklon teoretiziranju, pogotovo ne onom koje je bilo samo sebi svrha. Također nikada nije bio sklon krajnjem [[purizam\|purizmu]] niti je bio zagovornik rigorozne standardizacije jezika. Dana 30. ~~studenog~~studenoga 2000. godine u Zagrebu nakon duge i zloćudne bolesti kojoj se do zadnjih dana hrabro othrvavao dr. Vladimir Anić je preminuo. Iza sebe je ostavio bogat i raznovrstan opus, ali i dosta nedovršenih projekata. Ostavio je i radove koje je znanstvena zajednica iskritizirala i koji nisu izdržali znanstvenu kritiku. Primjer je ''Veliki rječnik ~~hrvatskog~~hrvatskoga jezika'', kojeg su kritičari oštro napali zbog zbog nepoštivanja hrvatskih standardnojezičnih norma i funkcionalnih stilova hrvatskoga jezika; tom radu su osporeni pojedini leksički odsječci; (strukovno i znanstveno nazivlje; Pelz, Sever, Brezimšćak) te i sama leksikografska koncepcija toga rječnika (Tafra, Bašić); politički je ideologiziran, osobito po tome što je kao rječničar preuzeo prosuđivati zašto je neka riječ ponovo postala oživljenom.<ref>[http://hrcak.srce.hr/file/24176 Jezik vol. 52, br.1/2005.] Nataša Bašić: Jezična politika kao razgradnja hrvatskih jezičnih norma </ref>. Kritike su išle dotle da je ravnateljica hrvatskog Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, kao i sami djelatnici tog instituta, ocijenili taj rječnik kao pogubnim za hrvatski jezik.<ref>[http://www.index.hr/vijesti/clanak/dunja-brozovicroncevic-pogubne-posljedice-za-hrvatski-jezik/238265.aspx Index] Dunja Brozović-Rončević: Pogubne posljedice za hrvatski jezik, 8. prosinca 2004., pristupljeno 27. studenoga 2010. </ref>. Propusti u leksikografskim postupcima u tom radu, kojim se razgrađuje hrvatska jezična norma idu dotle da se sustavom odrednica i definicija hrvatski baštinjeni leksik diskvalificira, a s druge se strane pomoću odrednica razgovornoga, ekspresivnoga ili knjiškoga stila uvode riječi koje pripadaju srpskomu standardnomu jeziku.<ref>[http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=24176 Jezik vol. 52, br.1/2005.] Nataša Bašić: Jezična politika kao razgradnja hrvatskih jezičnih norma (sažetak)</ref> == Ocjene == Po tadanjoj procjeni [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija\|jugoslavenskih]] [[jugokomunizam\|komunističkih]] vlasti ocijenjen je ''karakteristikom'': »marksistički orijentirani lingvisti«.<ref name="IP">Ivo Pranjković, »Hrvatski jezik od godine 1945. do 2000.«, u zborniku: Jelena Hekman, gl. ur.; [[Marko Samardžija]], [[Ivo Pranjković]], ur., ''Hrvatski jezik u XX. stoljeću'' (zbornik radova), Matica hrvatska, Zagreb, 2006., str. 29. – 58., cit. sa str. 46., ISBN 953-150-773-2, {{NSK-zapis\|id=000608839}} {{citat\|(…) dok se kao »marksistički orijentirani lingvisti« spominju V. Anić, J. Silić²² i D. Škiljan, iako su i oni, po mišljenju autora elaborata, »nacionalizmom zastrašeni i s njim ‘taktiziraju’« (nav. dj., 77).\|Pranjković, 2006.: 46.}}</ref> Bio je sudionikom (posebne sjednice)<ref name="MS"/> radnoga dogovora predstavnika centralnih komiteta SK Bosne i Hercegovine, SK Crne Gore, [[Savez komunista Hrvatske\|SK Hrvatske]] i SK Srbije, te pokrajinskih komiteta SK Kosova i SK Vojvodine o aktualnim problemima jezika i jezične politike na srpskohrvatskom/hrvatskosrpskom, hrvatskom ili srpskom govornom području, koji se održao u dva navrata [[4. veljače]] 1986. i [[18. travnja]] 1986., a završio izdavanjem ''Zaključaka''<!-- više od deset stranica koje (ni)su u potpunosti objavljene u časopisu/dvotjedniku ''Oko'' --> 18. travnja 1986. ''Zaključci radnog dogovora predstavnika centralnih komiteta SK Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Hrvatske i Srbije i pokrajinskih komiteta SK Kosova i Vojvodine o aktualnim problemima jezika i jezične politike na srpskohrvatskom/hrvatskosrpskom, hrvatskom ili srpskom govornom području'' (gdjekad: ''Zaključci o jezičnoj politici SFRJ''<ref name="MS"/>), predstavljeni su na konferenciji za novinare neposredno nakon posljednjega višesatnog sastanka 18. travnja [[1986.]] godine. Predstavio ih je dr. [[Stipe Šuvar]], kao i ostala tri govornika na konferenciji za novinare, [[Špiro Galović]], član Predsjedništva CK SK Srbije, te dr. Vladimir Anić i dr. [[Milan Šipka]], stručnjaci za jezik iz Zagreba odnosno [[Sarajevo\|Sarajeva]]. Anić se poslije izrijekom ogradio od tih ''Zaključaka'', koje [[Marko Samardžija]] naziva ''posljednjim dokumentom'' "jugoslavenske jezične politike koji se odnosi na hrvatski i srpski jezik."<ref name="MS">[[Marko Samardžija]], »Nad stoljećima hrvatskoga jezika«, u rječniku: Ljiljana Jojić, gl. ur., Ranko Matasović, gl. ur., ''[[Hrvatski enciklopedijski rječnik]]'', 2. izd., 12. sv. : Vit – Ž, ''Dodaci'', EPH; Novi Liber, Zagreb, 2005., ISBN 953-6045-28-1 (cjelina), ISBN 953-6045-41-9 (<Sv.> 12.), str. 225. – 298., cit. sa str. 228./229. i 293.</ref> Anić se, kao i drugi sjednici nazočan kroatist, odrekao svoga doprinosa prethodno navedenome ''radnom dogovoru'' (u [[Danas]]u br. 219. i/ili 221. od 1986. godine).<ref name="MS"/> == Izvori == Line 24 ⟶ 28: {{izvori}} ~~[[Kategorija~~{{GLAVNIRASPORED:~~Hrvatski jezikoslovci\|~~Anić, Vladimir]]}} [[Kategorija:Hrvatski jezikoslovci]] [[Kategorija:Hrvatski leksikografi]] [[Kategorija:Kroatisti]] [[Kategorija:Životopisi, Srbija]] [[Kategorija:Životopisi, Zagreb]]

Vladimir Anić: razlika između inačica