Razlika između inačica stranice »Oliver Heaviside«

Dodano 58 bajtova ,  prije 6 godina
bez sažetka
 
Heaviside predlaže 1887. godine ugradnju dodatnih induktivnih zavojnica na telegrafske linije kako bi se povećala njihova [[samoindukcija]] i popravila postojeća [[izobličenja]]. Međutim, iz političkih razloga to nije učinjeno. Važnost Heavisideova rada je ostala neotkrivena neko vrijeme iza objave njegova rada u časopisu «The Electrician». Sticajem okolnosti zasluge za njegovo otkriće pripale su drugima. Premda mu je, naknadno, od strane tvrtke AT&T ponuđena odšteta u zamjenu za njegova izumiteljska prava, Heaviside je prihvaćanje ponude uvjetovao punim priznanjem njegova rada. Taj njegov uvjet nije prihvaćen te je Heaviside, kronično u oskudici, zapao u još teže materijalne prilike.
 
U dva rada objavljena 1888., odn. 1889. godine Heaviside je izračunao deformacije električkog i magnetskog polja koje okružuju električni naboj u pokretu, kao i efekte ulaska naboja u medij veće gustoće. To je uključilo, između ostaloga, i predviđanje nečega što danas prepoznajemo kao Čerenkovljevo zračenje. Napokon, u 1891. godini «British Royal Society» prepoznaje njegov doprinos matematičkom opisu elektromagnetizma i imenuje ga titulom «Fellow[[fellow]]a of[[Kraljevsko thedruštvo Royalza Society»poboljšanje znanja o prirodi|Kraljevskog društva]]. Počasni doktorat Sveučilišta u Göttingenu dodijeljen mu je 1905. godine.
 
Heaviside je 1902. godine iznio pretpostavku ionosfere koja danas nosi i njegovo ime ([[Kennelly-Heavisideov sloj]]). Postojanje ionosfere potvrđeno je u 1923. godini. U kasnijoj dobi Heaviside postaje ekscentrična osoba, prestajući se se zanimati za daljnji rad. Umro je u Devonu, a većina zasluga priznata mu je tek nakon njegove smrti.