Rajmund Kupareo: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 4:
Rodom je iz stare plemićke obitelji s otoka [[Hvar]]a.
 
Godine [[1930.]] stupio je u dominikanski red a [[1937.]] godine se zaredio za svećenika. Diplomirao je [[1939.]] godine na Visokom filozofsko-teološkom učilištu Dominikanskoga reda u [[Dubrovnik]]u.
 
Diplomirao je [[1939.]] godine na Visokom filozofsko-teološkom učilištu Dominikanskoga reda u [[Dubrovnik]]u.
 
Uređivao je mjesečni časopis [[Gospina krunica]] za vrijeme Drugog svjetskog rata. U istom razdoblju je studirao na [[Filozofski fakultet u Zagrebu|Filozofskom fakultetu]] u [[Zagreb]]u. Apsolvirao je iz područja čiste filozofije. Surađivao je s [[Alojzije Stepinac|Alojzijem Stepincem]], kojemu je bio i nakladnik. Od [[1941.]] godine je upravljao dominikanskom nakladom ''Istina''. Za to vrijeme je bio kapelanom u Trnju.
Line 16 ⟶ 14:
Potkraj 1947. i tijekom 1948. zatekao se u Španjolskoj, zajedno sa skupinom od oko pedesetak Hrvata, među kojima su većinu činili studenti, a ostali su bili svećenici i intelektualci raznih zvanja. Kupareo je zajedno s franjevcem [[Branko Marić|Brankom Marićem]] dao ideju za osnivanje [[Zajednica Hrvata u Španjolskoj|Zajednice Hrvata u Španjolskoj]] (Union Croata en Espańa). Zajednica je osnovana 23. lipnja 1948. u franjevačkom samostanu San Francisco Grande u Madridu, a Kupareo je bio među odbornicima.
 
Dominikanske starješine su ga poslalenarednih godina šalju diljem svijeta; u tom razdoblju objavljuje knjižicu ''Pasión de Cristo: Poema sacro en cinco misterios'' (Madrid, a1949., knjiga od 86 naposljetkustranica). jeNaposljetku otišaodolazi u [[Čile]], gdje je dobio zadaću sudjelovati u obnovi čileanske dominikanske provincije.
 
Na poziv KatoličkogPapinskoga pontifikalnogkatoličkoga sveučilišta u Čileu (''Pontificia Universidad Católica de Chile'') [[1950.]] godine odlazidolazi predavati estetiku i aksiologiju na tamošnjem Fakultetu filozofije i odgojnih znanosti. Iduće, [[1951.]], godine na istom sveučilištu je doktorirao, adisertacijom naslova rada jepod bionazivom ''Ars et Moralis''. Na istom je sveučilištu bio dekanom (u dva navrata) i prorektorom.
 
Predavao je nekoliko predmeta na Katoličkom sveučilištu:
Line 30 ⟶ 28:
1964. godine pokrenuo je na Filozofskom fakultetu Katoličkog sveučilišta u Čileu ''Centro de Investigaciones Estéticas'', koji danas djeluje pod imenom ''Instituto de Estetica''.<ref>[http://estetica.uc.cl/nuestro-instituto/nihistoria "Instituto de Estetica: Historia"], Pontificia Universidad Catolica de Chile, pristupljeno 1. prosinca 2014. god</ref>
 
Godine [[1971.]] se vratio u Hrvatsku nakon što je pretrpio moždani udar. Boravio je do smrti u dominikanskom samostanu na Borongaju, gdje je nakon stanovitog oporavka razvio vrlo plodnu spisateljsku djelatnost. Kao [[emeritus|profesor emeritus]] Papinskoga katoličkoga sveučilišta u Čileu, istovremeno nastavlja na španjolskom jeziku objavljivati radove u čileanskom filozofskom časopisu ''Aisthesis'', kojega je sam bio pokrenuo u svojem čilanskom razdoblju. Zadnji od tih radova na španjolskom jeziku je ''La Belleza y el Arte'', objavljen 1995. godine.<ref>[http://estetica.uc.cl/images/stories/Aisthesis1/Aisthesis28/la%20belleza%20y%20el%20arte_raimundo%20kupareo.pdf La Belleza y el Arte], Aisthesis, (1995.) 28, 9-15.</ref>
 
Od 1985. godine je inozemni član Čileanske akademije (''Instituto de Chile'').<ref>[http://www.institutodechile.cl/index/anales/1985.pdf "ANALES DEL INSTITUTO DE CHILE, 1985"], pristupljeno 1. prosinca 2014. god.</ref>