Inačica od 9. prosinca 2014. u 10:08 uredi Forwardlookin (razgovor \| doprinosi) 320 edits →‎Povijest ← Starija izmjena		Inačica od 9. prosinca 2014. u 10:21 uredi ukloni ovu izmjenu Forwardlookin (razgovor \| doprinosi) 320 edits →‎Povijest Novija izmjena →
Redak 27: Siječnja 1964. otišli su na nacionalno natjecanje beat sastava "Mecca Dancing and Walls' Ice Cream". Pobijedili su u svom kraju, pobijedivši natjecatelje kao što su [[The Detours]] ( vokal [[Roger Daltrey]]). Došli su do nacionalnog finala koji je bio u Lyceum, Strand 4. svibnja 1964. godine. Sažetak te emisije kojoj je sudac bio [[Jimmy Savile]] prikazane su na BBC1, a domaćin emisije bio je [[Alan Freeman]]. Završili su na 5. mjestu. Chris Wright napustio je sastav kasne 1964. godine. Zamijenio ga je [[Ian Gillan]]. Vokalistica Ann Cully poslije se pridružila sastavu. Mick Tucker iz [[Ruislip\|Ruislipa]] pridružio se na bubnjevima, zamijenivši Phila Kentona. Snimili su nekoliko pjesama među ostalim obradu hita The Coastersa/[[The Hollies\|The Holliesa]] "Ain't That Just Like Me", koji su vjerojatno snimili u studiju Jackson u [[Rickmansworth\|Rickmansworthu]]. Ta je pjesma poslije izašla veljače 2011. na kompilacijskom CD-u "Rare Mod, Volume 3" pod [[Acid Jazz Records\|Acid Jazzovom]] etiketom (AJXCD 238). U skladbi pojavljuju se Gillan kao vokal, Tucker na bubnjevima. Prema basistu Janu Freweru, misle da je to snimljeno 1965. godine. Gillan je otišao svibnja 1965. radi pridruženja [[Episode Six\|Episode Sixu]] i poslije [[Deep Purple\|Deep Purpleu]]. Cully je ostao vokal a poslije je i on otišao. Gillanova i Cullyjeva zamjena je kasne 1966. bio vokalist Brian Connolly iz [[Harefield\|Harefielda]]. Tony Hall pridružio se na saksofonu i kao vokal. Kad je Fripp otišao, nadomjestio ga je Gordon Fairminer. Fairminerovo mjesto poslije je preuzeo Frank Torpey (rođen 30. travnja 1947., Kilburn, Sjeverozapadni London)- Tuckerov školski kolega koji je upravo napustio grupu iz zapadnog Londona The Tribe (znanu i iako The Dream). Torpey je ostao nekoliko mjeseci i kasne 1967. njegovo je mjesto prezeo Robin Box. Searle kojeg su mnogi smatrali iznimno glazbeno nadarenim nestao je s pozornice. Tucker i Connolly ostali su u Wainwright's Gentlemenima sve do kraja 1967. godine. Tuckera je u Wainwright's Gentlemenima zamijenio Roger Hills. Kad su se Gentlemeni raspali, Hills i Box pridružili su se [[White Plains (glazbeni sastav)\|White Plainsima]] i postigli veliki uspjeh s pjesmom "[[My Baby Loves Lovin']]". Pravi Sweet osnovan je 1968. godine. Bilo je to siječnja 1968. Connolly i Tucker osnovali su novi sastav koji su nazvali The Sweetshop. Doveli su basista i vodećeg vokala Stevea Priesta iz lokalnog sastava The Army, a koji je prije toga svirao u još jednom lokalnom sastavu, The Countdowns. Franka Torpeya opet su doveli na mjesto gitarista. Kvartet je javni debi imao u Pavilionu u Hemel Hempsteadu ožujka 1968. i stvorio svoje sljedbenike. Sve to pridonijelo je da je s njima ugovor potpisala [[Fontana Records]]. U to je vrijeme još jedan britanski sastav istog imena (Sweetshop) izdao je singl, pa su zato The Sweetshop promijenili ime u The Sweet. Poslove im je vodio [[Paul Nicholas]], poslije zvijezda u [[Kosa (mjuzikl)\|Kosi]], slavnom mjuziklu. Nicholas je radio s producentom Philom Wainmanom u Mellin Music Publishingu te je njemu preporučio ovaj sastav. Debitantski singl "Slow Motion" (srpnja 1968.) producirao je Wainman i objavila Fontana. Nisu uspjeli doći na [[top-ljestvica\|top-ljestvice]]. Budući da je ovo rijetko izdanje, danas se prodaje za nekoliko stotina funta na dražbama. Sweet su oslobođeni [[diskografski ugovor\|ugovora]] i Frank Torpey je otišao. U autobiografskom djelu ''Are You Ready Steve'' Priest je zapisao da im je pristupio Gordon Fairminer koji je želio svirati s njima, kad je Torpey odlučio napustiti sastav srpnja 1969. godine, ali odbio je posao, budući da se htjeo usredotočiti na druge stvari. Pravi Sweet osnovan je 1968. godine. Prva uspješnica bila je "Funny Funny" 1971. koju su ostvarili nakon što su se udružili s tekstopiscem [[Nicky Chinn\|Nickyjem Chinnom]] i [[Mike Chapman\|Mikeom Chapmanom]] te producentom [[Phil Wainman\|Philom Wainmanom]]. Tijekom 1971. i 1972. glazbeni stil Sweeta slijedio je progresiju od pjesama [[bubblegum pop\|bubblegum popa]] "Funny Funny" koje su bile u stilu [[The Archies\|Archiesa]] sve do hard rocka pod utjecajem [[The Who\|Whoa]] uz veliku uporabu visokih pozadinskih vokala.▼ Najplodonosnija postava koja je uslijedila bila je s vodećim vokalom [[Brian Connolly\|Brianom Connolyjem]], basistom [[Steve Priest\|Steveom Priestom]], na električnoj gitari [[Andy Scott (gitarist)\|Andy Scott]] te bubnjar [[Mick Tucker]]. ▲~~Pravi Sweet osnovan je 1968. godine.~~ Prva uspješnica bila je "Funny Funny" 1971. koju su ostvarili nakon što su se udružili s tekstopiscem [[Nicky Chinn\|Nickyjem Chinnom]] i [[Mike Chapman\|Mikeom Chapmanom]] te producentom [[Phil Wainman\|Philom Wainmanom]]. Tijekom 1971. i 1972. glazbeni stil Sweeta slijedio je progresiju od pjesama [[bubblegum pop\|bubblegum popa]] "Funny Funny" koje su bile u stilu [[The Archies\|Archiesa]] sve do hard rocka pod utjecajem [[The Who\|Whoa]] uz veliku uporabu visokih pozadinskih vokala. Na britanskim su ljestvicama postigli znatne uspjehe. Trinaest je pjesama ušlo u ljestvice najboljih 20 samo u 1970-ima. "[[Block Buster!]]" je 1973. došao na vrh ljestvice, zatim tri uzastopna hita koja su došla do drugog mjesta, "Hell Raiser" (1973.), "[[The Ballroom Blitz]]" (1973.) i "Teenage Rampage" (1974.). Potom su se okrenuli k hard rocku, što se vidi u singlovima polovicom njihove karijere poput hita iz 1974. "[[Turn It Down]]". Prvi singl koji su sami napisali i producirali bio je "[[Fox on the Run (Sweetova pjesma)\|Fox on the Run]]" iz 1975. koji je došao do drugog mjesta britanskih top-ljestvica. U Europi izvan Ujedinjenog Kraljevstva osvajali su vrhove top-ljestvica, kao u SR Njemačkoj i drugdje.

Sweet (glazbeni sastav): razlika između inačica