Trnovac Glinski: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 24:
'''Geografski položaj'''
 
Trnovac Glinski se nalazi u središnjem dijelu Banije(ili Banovine) na sjevernim obroncima Zrinjske gore jugoistočno od Gline na udaljenosti oko 1617 km. Cijelom svojom dužinom, pravcem sjever-jug naslanja se na šumu Šamarica. Između sela i šume je potočić Bručina koji se svojim tokom od juga prema sjeveru usjekao između strmih padina prema selu i nešto blažih padina prema šumi. Selo je razmješteno u 4 odvojena zaseoka(Birači,Tintori,Šukunde i Gornji Vučkovići) na brdovitom i blago brdovitom zemljištu nadamorske visine 190-359 m.
 
Kao posebno naselje pojavljuje se tek pred kraj 19. st.,tj. oko 1900-e godine. Prije toga selo je bilo u sastavu sela Mali Gradac. Nije poznato zašto je ovo naselje dobilo naziv Trnovac, iako u Hrvatskoj i susjednim zemljama postoje mnoga naselja istog naziva.
Redak 88:
 
Doseljavanje ovog stanovništva u Trnovac započelo je poslije ratova s Turcima u XVI. i XVII. stoljeću i uspostave Vojne Krajine. Prva doseljavanja spominju se u dokumentima 1689.godine kada je osnovana i Glinska kapetanija. Doseljavanje se se nastaviti do kraja XVII. i u XVIII.stoljeću. Ne zna se kad je došlo do masovnijeg doseljavanja u Trnovac, ali je najvjerovatnije da je doseljavanje bilo postepeno što bi se moglo zaključiti i po većem broju prezimena.<br />
 
Nakon doseljavanja povijest ovog sela kao i ovih krajeva sastavni je dio povijesti Vojne Krajine sve do njene demilitarizacije 1873.godine i ukidanja 1881.godine.
U razdoblju demilitarizacije narodu je podijeljena zemlja koju su do tada obrađivali. U Trnovcu zemlju su dobila 42 kućanstva, a u prosjeku svako kućanstvo je dobilo 16,6 jutara zemlje. Kućanstva su tada bila vrlo brojna, u prosjeku s više od 15 članova.
Prestankom Vojne Krajine prestale su i sitne povlastice koje su do tada imali ( ispaša stoke,ogrijev i sl.), pa narod mora živjeti isključivo od zemlje i uz to još plaćati porez.

Krajem XIX. i početkom XX. stoljeća zbog pada cijena poljoprivrednih proizvoda i sve većih poreza selo siromaši, a narod sve teže živi, pa ljudi masovno odlaze u ekonomsku emigraciju u očekivanju neke zarade i poboljšanja svog ekonomskog položaja. Iz Trnovca je 90 ljudi bilo u emigraciji.Mnoga očekivanja o boljem životu i zaradi se nisu ostvarila, a osim toga 39 ljudi ili 43% nikad se nije vratilo u svoje selo.
Za vrijeme austrougarske mobilizacije za Prvi svjetski rat,mnogo uljudi emigraciji suje bilo 73 čovjekau emigraciji pa je mobilizirano njih 39. Neki su uspjeli na razne načine da se proglase nesposobnima, atako da je na front upućeno 25 mobiliziranih.Upućeni su na sve tada postojeće frontove, a najviše na srpski front. U ovom ratu poginulo je 12, a ranjeno 5 Trnovčana,a neki su bili zarobljeni. U kasnijoj fazi rata 14 dobrovoljaca se priključilo srpskoj vojsci na Solunskom frontu.<br /> Za vrijeme rata život u selu je bio tegoban, tako da je u selu zbog siromaštva, slabe ishranjenosti, bolesti i drugih problema umrlo daleko više ljudi nego što je poginulo na ratištima.Samo 1918.godine umrla su 52 stanovnika sela, kad je uz sve nevolje vladala i španjolska gripa.
Razdoblje između dva rata (1918.-1941.)nije donijelo nikakva napretka u životu stanovništva ovog sela. Živjelo se isključivo od poljoprivrede. Nekvalitetna zemlja, usitnjeni posjedi,i primitivan način obrade zemlje nisu davali dovoljno prinosa za kvalitetan život,tako da je većina domaćinstava živjela u siromaštvu. Mogućnosti za zapošljavanje izvan sela bile su minimalne, samo pojedinci su se uspjeli zaposliti kao lugari,policajci i slično. Desetak mladića je uspjelo završiti razne zanate, ali ni oni se nisu uspjeli zaposliti,nego su ostali na selu.
 
Drugi svjetski rat započeo je u Trnovcu iznenada i tragično u srpnju 1941. kad su ustaše pod izgovorom saslušanja odveli veliki broj muškaraca (njih 34) i pogubili ih u glinskoj crkvi i drugim stratištima NDH. Ovo je bio samo početak stradanja mještana Trnovca i njihovog učešća u antifašističkoj borbi. Za vrijeme ovog rata Trnovac je izgubio preko 20% svog stanovništva (ili 132 žrtve). Od ukupnog broja stradalih 72% su bile civilne žrtve. Uz sva stradanja, Trnovac je dao velik doprinos antifašističkoj borbi kroz učešće i partizanskim jedinicama i drugim oblicima pomoći. U NOB-i sudjelovalo je 105 boraca iz Trnovca, a od toga njih 37 je izgubilo život.
Nedaleko od Trnovca u šumi Šamarica bila je smještena partizanska bolnica,a pred kraj rata u kolovozu 1944.g. tu je održan i veliki slet omladine Hrvatske kome se tada, a i mnogo godina kasnije, pridavao veliki politički značaj.<br />
 
Povijest sela od kraja Drugog svjetskog rata do početka 90-ih godina može se poistovijetiti s drugim brdsko-planinskim selima u Hrvatskoj čija je osnovna značajka masovno iseljavanje u razvijenija mjesta (gradove) i postepeno uvođenje agrotehničkih mjera kod obrade zemlje.
60-ih godina XX.stoljeća u Trnovcu je sagrađena nova Osnovna škola s jednom učionicom i stanom za učitelja. Škola je radila do početka 90-ih godina kada je zatvorena zbog nedostatka učenika. 1995.godine za vrijeme rata škola je porušena zajedno sa spomen-pločom žrtvama fašističkog terora.<br />
 
U razdoblju od 1991-1995.g. Trnovac je u sastavu Republike Srpske Krajine. Za vrijeme vojno-redarstvene akcije "Oluja" u Srbiju je izbjeglo 115 ili 75% stanovnika sela. Nakon uspostave mira povratak izbjeglih odvijao se veoma sporo, tako da se vratilo samo 34 mještana sela pa je time i povratak završen.