Trnovac Glinski: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 93:
Prestankom Vojne Krajine prestale su i sitne povlastice koje su do tada imali ( ispaša stoke,ogrijev i sl.), pa narod mora živjeti isključivo od zemlje i uz to još plaćati porez.
 
Krajem XIX. i početkom XX. stoljeća zbog pada cijena poljoprivrednih proizvoda i sve većih poreza selo siromaši, a narod sve teže živi, pa ljudi masovno odlaze u ekonomsku emigraciju u očekivanju neke zarade i poboljšanja svog ekonomskog položaja. Iz Trnovca je 90 ljudi bilo u emigraciji.Mnoga očekivanja o boljem životu i zaradi se nisu ostvarila, a osim toga 39 ljudi ili 43% nikad se nije vratilo u svoje selo.
 
Za vrijeme austrougarske mobilizacije za Prvi svjetski rat,mnogo ljudi je bilo u emigraciji pa je mobilizirano njih 39. Neki su uspjeli na razne načine da se proglase nesposobnima, tako da je na front upućeno 25 mobiliziranih.Upućeni su na sve tada postojeće frontove, a najviše na srpski front. U ovom ratu poginulo je 12, ranjeno 5 Trnovčana,a neki su bili zarobljeni. U kasnijoj fazi rata 14 dobrovoljaca se priključilo srpskoj vojsci na Solunskom frontu.<br /> Za vrijeme rata život u selu je bio tegoban, tako da je u selu zbog siromaštva, slabe ishranjenosti, bolesti i drugih problema umrlo daleko više ljudi nego što je poginulo na ratištima.Samo 1918.godine umrla su 52 stanovnika sela, kad je uz sve nevolje vladala i španjolska gripa.
 
Razdoblje između dva rata (1918.-1941.)nije donijelo nikakva napretka u životu stanovništva ovog sela. Živjelo se isključivo od poljoprivrede. Nekvalitetna zemlja, usitnjeni posjedi,i primitivan način obrade zemlje nisu davali dovoljno prinosa za kvalitetan život,tako da je većina domaćinstava živjela u siromaštvu. Mogućnosti za zapošljavanje izvan sela bile su minimalne, samo pojedinci su se uspjeli zaposliti kao lugari,policajci i slično. Desetak mladića je uspjelo završiti razne zanate, ali ni oni se nisu uspjeli zaposliti,nego su ostali na selu.