Venera: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
mNema sažetka uređivanja |
||
Redak 103:
== Povijest ljudskog istraživanja ==
[[datoteka:Venus Tablet of Ammisaduqa.jpg|mini|lijevo|230 px|Amisadukina Venerina tablica iz [[Babilonija|Babilonskog carstva]] (7. stoljeće pr. Kr.)]]▼
[[datoteka:Phasesofvenus.jpg|mini|lijevo|230 px|[[Venerine mijene]].]]▼
Venera je najsjajnije [[nebesko tijelo]] na nebu iza [[Sunce|Sunca]] i [[Mjesec]]a. Iz tog je razloga Venera čovjeku poznata od kada je prvi puta uperio pogled u noćno nebo. Venera je prema svojim osnovnim obilježjima Zemljina sestra blizanka po dimenzijama i masi. Zbog toga su ljudi dugo vremena vjerovali da se ta sličnost odnosi i na druge pojave. Zamišljena je kao Zemlja u mladim, prethistorijskim danima. Suncu je bliža od Zemlje pa zbog toga prima oko dva puta više njegove energije. Ali sjajni oblaci reflektiraju oko tri četvrtine Sunčevog zračenja natrag u svemir, pa se očekivalo da [[temperatura]] na površini Venere nije previše visoka. Vjerovalo se da je sastav atmosfere i površinski pritisak sličan Zemljinom. Zamišljali su je kao mladi svijet pokriven oceanom u kojem buja prethistorijski život. Sve su se te pretpostavke pokazale potpuno krivima. Dugo vremena Venera je ostala tajnovita zbog gustih oblaka koji je prekrivaju. Sve što se na njoj može opaziti je sjajni, potpuno jednolični oblačni pokrov koji skriva površinu planeta od naših pogleda. Tek su prije dvadesetak godina fotografske tehnike snimanja u ultraljubičastom dijelu spektra uspjele pokazati da taj oblačni sloj nije potpuno jednoličan. Prva mjerenja površinske temperature izvedena pomoću velikih [[radio teleskop]]a sa Zemlje dala su toliko velike iznose, oko 400 °C, da su znanstvenici pomislili kako se radi o nekom nepoznatom učinku u Venerinoj [[ionosfera|ionosferi]]. Jednostavno nisu mogli vjerovati da je površinska temperatura na Veneri tako visoka.▼
{| class="wikitable" align="right" width=400 style="text-align:center; margin-left:1em;"
Line 164 ⟶ 168:
| [[2006.]] || [[Venus Express]] || [[EU]] || Da
|}
▲[[datoteka:Venus Tablet of Ammisaduqa.jpg|mini|lijevo|230 px|Amisadukina Venerina tablica iz [[Babilonija|Babilonskog carstva]] (7. stoljeće pr. Kr.)]]
▲[[datoteka:Phasesofvenus.jpg|mini|lijevo|230 px|[[Venerine mijene]].]]
▲Venera je najsjajnije [[nebesko tijelo]] na nebu iza [[Sunce|Sunca]] i [[Mjesec]]a. Iz tog je razloga Venera čovjeku poznata od kada je prvi puta uperio pogled u noćno nebo. Venera je prema svojim osnovnim obilježjima Zemljina sestra blizanka po dimenzijama i masi. Zbog toga su ljudi dugo vremena vjerovali da se ta sličnost odnosi i na druge pojave. Zamišljena je kao Zemlja u mladim, prethistorijskim danima. Suncu je bliža od Zemlje pa zbog toga prima oko dva puta više njegove energije. Ali sjajni oblaci reflektiraju oko tri četvrtine Sunčevog zračenja natrag u svemir, pa se očekivalo da [[temperatura]] na površini Venere nije previše visoka. Vjerovalo se da je sastav atmosfere i površinski pritisak sličan Zemljinom. Zamišljali su je kao mladi svijet pokriven oceanom u kojem buja prethistorijski život. Sve su se te pretpostavke pokazale potpuno krivima. Dugo vremena Venera je ostala tajnovita zbog gustih oblaka koji je prekrivaju. Sve što se na njoj može opaziti je sjajni, potpuno jednolični oblačni pokrov koji skriva površinu planeta od naših pogleda. Tek su prije dvadesetak godina fotografske tehnike snimanja u ultraljubičastom dijelu spektra uspjele pokazati da taj oblačni sloj nije potpuno jednoličan. Prva mjerenja površinske temperature izvedena pomoću velikih [[radio teleskop]]a sa Zemlje dala su toliko velike iznose, oko 400 °C, da su znanstvenici pomislili kako se radi o nekom nepoznatom učinku u Venerinoj [[ionosfera|ionosferi]]. Jednostavno nisu mogli vjerovati da je površinska temperatura na Veneri tako visoka.
[[Babilonska astronomija|Drevni Babilonci]] su bili prvi koji su shvatili da su astronomske pojave periodične i koji su primijenili matematiku za njihovo predviđanje. Tablice iz ovog razdoblja dokazuju korištenje matematike na promjene u dužini [[ravnodnevica|ravnodnevice]] tokom [[tropska godina|Sunčeve godine]]. Stoljeća promatranja nebeskih pojava su zabilježena u nizovima glinenih tablica s [[Klinasto pismo|klinastim pismom]], poznatih kao ''Enûma Anu Enlil''. Najstariji sačuvani značajni astronomski tekst je tablica 63, Amisadukina Venerina tablica, koja popisuje prve i poslednje vidljive izlaske Venere u razdoblju od oko 21 godine. To je najstariji dokaz da su planetarne pojave prepoznate kao ponavljajuće.
| |||