Radioizotopno datiranje: razlika između inačica

'''Datiranje ugljikom-14''', '''radiougljično datiranje''' ili '''radiokarbonsko datiranje''' je određivanje starosti [[Organska kemija|organskih tvari]] na temelju omjera broja [[atom]]a stabilnog [[ugljik]]ova [[izotop]]a ¹²C i [[radioaktivnost|radioaktivnog]] izotopa ¹⁴C. Izotop ¹⁴C nastaje u visokim slojevima [[Zemljina atmosfera|Zemljine atmosfere]] djelovanjem [[kozmičke zrake|kozmičkih zraka]] na [[dušik]] (¹⁴N). On se, vezan u [[ugljikov dioksid|ugljikovu dioksidu]] (CO₂), širi brzo i ravnomjerno cijelom [[biosfera|biosferom]]. Njegova se količina u atmosferi nije mijenjala kroz dugo vremensko razdoblje; zapravo, bila je konstantna sve do 1950-ih, kada je testiranjem [[Nuklearno oružje|termonuklearnog oružja]] u velikim količinama bio proizveden i raspršen u okoliš. Iz [[atmosfera|atmosfere]] ¹⁴C prelazi izravno u [[biljke]] i neizravno, preko [[Hranidbeni lanac|hranidbenoga lanca]], u druge žive organizme. Zbog toga je u [[Organizam|živim bićima]] omjer ¹²C i ¹⁴C konstantan. Kada se smrću prekine izmjena tvari između organizma i atmosfere, radioaktivni se raspad ne zaustavlja i organske tvar počinje gubiti ¹⁴C. Određivanjem preostalog ¹⁴C u nekom uzorku nežive tvari može se izračunati koliko je vremena prošlo od trenutka [[smrt]]i. [[Vrijeme poluraspada]] ugljika ¹⁴C iznosi 5 730 [[godina]]; ustanovi li se, na primjer, da neki komad [[drvo|drveta]] ili [[drveni ugljen|drvenog ugljena]] sadrži upola manje ugljika ¹⁴C nego živo [[stablo]], zaključuje se da je taj komad drveta ili ugljena star 5 730 godina, ako sadrži samo četvrtinu količine ¹⁴C koju je imao dok je drvo bilo živo, star je 11 460 godina. [[Geigerov brojač|Geiger-Müllerovim brojilom]] mogu se odrediti i ekstremno male količine tog izotopa. U živom drvetu od jednoga bilijuna atoma ugljika samo je jedan radioaktivan, u jednom gramu svježeg uzorka ugljika dogodi se približno 13,5 raspada u minuti. Danas se može odrediti starost organskih tvari: [[pergament]]a, [[odjeća|odjeće]], [[fosil]]a, ljudskih i životinjskih [[kost]]iju i drugog, od 500 do 50 000 godina. Metoda se primjenjuje u [[arheologija|arheologiji]], [[antropologija|antropologiji]], [[geologija|geologiji]], [[Geofizika|geofizici]]. <ref> '''radioizotopno datiranje''', [http://www.enciklopedija.hr//natuknica.aspx?ID=39864] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref>

 

 

== Helijsko datiranje ==