Mozak: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m dodane poveznice
Nema sažetka uređivanja
Redak 7:
Živčana stanica (neuron) se sastoji od tijela i ogranaka. Na tijelu živčane stanice možemo uočiti više kratkih ogranaka zvanih [[Dendrit|dendriti]] i jedan dugi ogranak zvan neurit ili [[akson]]. Pomoću kratkih ogranaka (dendrita) neuron prima informacije iz svoje okoline, dok mu dugi ogranak (neurit, akson) služi da bi dijelovao na svoju okolinu, t.j. proslijedio informacije drugim stanicama (živčanim, mišićnim, itd.). Stanično tijelo osigurava osnovne biološke funkcije i [[Homeostaza|homeostazu]] neurona, baš kao i kod svake druge žive stanice. Tijelo živčane stanice uključuje i jezgru u kojoj se nalazi [[Deoksiribonukleinska kiselina|DNK]] i uz pomoć ekspresije čijih gena živčana stanica uspostavlja i regulira svoju funkciju. Zbog popularnosti kompjuterske metafore, ta se funkcija često opisuje kao "procesiranje informacija". Živčane stanice povezane su najčešće [[Sinapsa|sinapsama]], koje između ostalog sadrže i procijep tako da se stanice ne dodiruju direktno, već komuniciraju izmijenom kemikalija. Brojne stanice i njihovi ogranci čine bogatu mrežu koja ima strukturu "maloga svijeta" i koja u konačnoj cjelini čini [[živčani sustav]].
 
Do danas je prikupljena velika količina informacija o tome kako funkcionira živčana stanica i kako izmjenjuje informacije. U tom procesu, važnu ulogu imaju tehnike snimanja električne aktivnosti unutar živčanih stanica i u međustaničnommeđu staničnom prostoru. Isto tako, funkcije pojedinih dijelova mozga su dobro istražene i taj proces se u ovom trenutku nastavlja velikom brzinom zbog sve veće dostupnosti neinvazivnog snimanja moždane aktivnosti uz pomoć funkcionalne [[Magnetska rezonancija|magnetske rezonancije]]. Istraživanje mozga je danas jedno od najzastupljenijih područja znanstvenog istraživanja uopće.
 
Istraživanje mozga se može okarakterizirati kao interdisciplinarno. Istraživači mozga nisu samo [[biologija|biolozi]] ili [[medicina]]ri već gotovo jednako važnu ulogu igraju [[psihologija|psiholozi]], [[Fizika|fizičari]], [[Računarstvo|informatičari]], [[matematika|matematičari]] i [[Filozofija|filozofi]]. Svaki od njih, sa svojim specifičnim znanjima i vještinama, doprinosi sveukupnom znanju o tome kako funkcionira mozak i kako fiziološki procesi na nivou neurona dovode do ponašanja i subjektivnogsubjektivnoga doživljavanja na nivou cijelokupnogcjelokupnog sustava.
 
Zna se da svaka živa stanica egzistira u energetskom polju i da je jezgra pozitivno, a ostali dio sa staničnom membranom uglavnom negativno polariziran. Što je taj energetski potencijal veći, stanica ima bolje uvjete za korištenje genetskog koda. Stanice se energiziraju disanjem, gdje se na hemoglobin veže kisik i još jedna svjetlosno magnetska esencija koja dolazi kroz sveukupnu energiju Sunca. Veliki dio te potrebne energije živi organizam dobiva i kroz psihičke centre, pet glavnih i sedam sporednih koji potenciraju rad endokrinog sustava. Ako dođe do poremećaja rada bilo kojeg segmenta, javljaju se problemi.
 
Međutim, unatoč velikom broju znanstvenih radova, progresu u tehnikama istraživanja i interdisciplinarnom pristupu, još uvijek ne možemo reći da znamo kako mozak funkcionira. Ta funkcija ostaje velikim dijelom nejasna. Najvažnija pitanja o tome kako fizikalno (živčane stanice) dovodi do psihološkog (ponašanje i doživljavanje) još uvijek nemaju zadovoljavajuće odgovore. Neki znanstvenici se pribojavaju da na ta pitanja nikada nećemo odgovoriti. Drugi pak vjeruju da ni pod koju cijenu ne smijemo posustati u pokušajima riješavanjarješavanja tih važnih znanstvenih problema.
 
Riješenje tih važnih znanstvenih problema moguće je samo sinergijskim pristupom klasične i kvantne primjene kao i prisjećanjem na neka zaboravljena znanja iz kojih potječe i medicinski simbol dvostruke zmije što je prastari simbol za zmijoliku vatru koja počiva pri dnu kralježnice a svojim podizanjem ispunjava više psihičke centre i kod čovjeka budi mnoge uspavane sposobnosti, pa i izlječenje, kao poticaj spontane remisije kao jedini mogući oblik izlječenja, bilo kojim načinom on bio pokrenut.
 
Međutim, unatoč velikom broju znanstvenih radova, progresu u tehnikama istraživanja i interdisciplinarnom pristupu, još uvijek ne možemo reći da znamo kako mozak funkcionira. Ta funkcija ostaje velikim dijelom nejasna. Najvažnija pitanja o tome kako fizikalno (živčane stanice) dovodi do psihološkog (ponašanje i doživljavanje) još uvijek nemaju zadovoljavajuće odgovore. Neki znanstvenici se pribojavaju da na ta pitanja nikada nećemo odgovoriti. Drugi pak vjeruju da ni pod koju cijenu ne smijemo posustati u pokušajima riješavanja tih važnih znanstvenih problema.
 
== Povezani članci ==