Štokavsko narječje: razlika između inačica

Štokavsko se narječje klasificira prema dvama načelima: radi li se o ''novoštokavskom'' ili ''nenovoštokavskom'' (katkad nazvanom staroštokavskom) dijalektu, te o refleksu praslavenskoga [[fonem]]a [[jat]], što se često u latinici bilježi kao ě.

 

 

[[datoteka:Shchakavian_subdialects_in_Cro_and_BiH.PNG |mini|desno|300px|Dijalekti i poddijalekti Nenovoštokavskih u Hrvatskoj i BiH]]

 

 

Ovaj se dijalekt naziva sjevernim (zauzima krajnji sjever hrvatske štokavštine), a poznat je i pod imenima starošćakavski mješani (često pojednostavljeno ikavski) ili slavonski.

Većinu svojih odlika djeli sa istočnobosanskim dijalektom, a niz isoglosa i sa zapadnim dijalektom.

 

 

Ovaj se dijalekt naziva istočnim (zauzima krajnji istok hrvatske štokavštine), a poznat je i pod imenima starošćakavski jekavski ili istočnobosanski.

Staroštakavski jekavski ili zetsko-sandžački govori se u istočnom dijelu Crne Gore i jugozapadnom dijelu Srbije, istočnom dijelu povijesne Raške/Sandžaka. Jedna od specifičnosti je i dosta često sekundarno jotovanje (npr. ''đevojka''), katkad uz pojavu novih fonema (/ś/, /ź/). Izvorni govornicu su uglavnom Crnogorci, Bošnjaci i Srbi, a postoji i nešto hrvatskih govornika u Boki kotorskoj (većinom asimilirani Bokelji).

 

 

====Zapadni ili novoštokavski ikavski====

Novoštokavski ekavski ili vojvođanski (po Liscu nema potrebe spominjati Šumadiju jer se ionako u njezinom većem dijelu ne govori ovim dijalektom) su govori Vojvodine i Mačve. U RH se govore na području Iloka (ekavizirani i novoštokavizirani Šokci), kao i među srpskom manjinom u Podunavlju. Pripadnici hrvatske manjina u Srijemu su dobrim djelom Šokci govorno asimilirani u ovaj dijalekt.

Jat je uglavnom ekavski, ali su prisutni i ikavizmi. Naglasno je riječ o novoštokavskom dijalektu, s time da su odstupanja brojna, pogotovo na istoku. Deklinacija nije doslijedno novoštokavska.

 

==Političko-povijesna i nacionalna dimenzija sporova o štokavštini==