Pokrštenje Hrvata: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 2:
== Poslanje opata Martina po kosti ilirskih mučenika ==
Prve pouzdane vijesti o prvim dodirima [[Hrvat]]a s [[kršćanstvo|kršćanstvom]] nalaze se u papinskim izvorima. Papa [[Grgur Veliki]] (590.–604.) zabilježio je i [[dolazak Hrvata]]. Godine 600. je pisao nadbiskupu [[salona|Salone]] Maksimu da je »zbunjen izravnom opasnošću koja prijeti od slavenskih naroda, zato što je preko istarskoga prijelaza počeo ulaziti u Italiju«. Ti Slaveni vjerojatno su bili Hrvati koji su se potkraj VI. i poč. VII. stoljeća selili iz dotadašnjega boravišta u [[Bijela Hrvatska|Bijeloj Hrvatskoj]] prema Jadranu. Prema ''Liber pontificalis'' papa [[Ivan IV., papa|Ivan IV. Dalmatinac]] (640.–642.) poslao je opata Martina da u Istri i [[Dalmacija (rimska provincija)|Dalmaciji]] otkupi zarobljene kršćane i kosti kršćanskih mučenika, koje su držali pogani. Nakon prolaska krajevima što su ih nedugo prije bili zaposjeli Hrvati, Martin se u Rim vratio s kostima ilirskih mučenika iz doba [[Dioklecijan]]ovih progona. Posmrtne ostatke mučenika [[Sveti Anastazije|Anastazija (Staša)]], [[sveti Dujam|Dujma]], [[Sveti Mauro|Maura]], [[Sveti Venancije|Venancija]] i drugih, Ivan IV. dao je pohraniti u oratoriju uz krstionicu [[Bazilika sv. Ivana Lateranskog|lateranske bazilike]] u Rimu, o čem svjedoči veliki mozaik s njihovim likovima, koji je dao podignuti njegov nasljednik [[Teodor I.]] (642.–649.).
== Obnova crkvene vlasti u dalmatinskim gradovima ==
|