Franjo Klein: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Redak 13:
Nakon vojne službe slijede projekti koje radi kao član gradskoga ceha: zgrada realne gimnazije na [[Josip Juraj Strossmayer|Strossmayerovom]] šetalištu, danas Geofizički zavod (1864.), hotel ¨K caru austrijanskom¨ u Ilici 4 (1864.–65.; srušeno), [[Katedrala Preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu|pravoslavna crkva]] na Preradovićevu trgu (1866; pregrađena), [[sinagoga]] u Praškoj ulici (1866; srušena), kuća Rosenfeld u Mesničkoj 1 (1866.–67.), Novi [[Park Maksimir|maksimirski]] portal (1867.)
 
Od 1869. Klein projektira unutar tvrtke Grahor i Klein: [[PalačaZgrada Prve hrvatske štedionice]] na uglu [[Trg bana Josipa Jelačića|Trga bana Josipa Jelačića]] i Praške ulice (1870.), [[Hrvatski glazbeni zavod|zgrada Glazbenog zavoda]] u Gundulićevoj ulici (1875.) te više standardnih kuća među kojima se ističu Kuća Siebenschein na [[Trg Petra Preradovića (Zagreb)|Preradovićevu trgu]] (1873-74.) i Kleinova vlastita kuća u Gundulićevoj ulici 29.
 
Razdoblje od 1876. do 1878. može se nazvati klasičnom fazom Kleinova opusa. Projekti poduzeća Grahor i Klein tada se stabiliziraju u visokoj kvaliteti zrelog [[Historicizam|historicizma]] u oblicima [[Visoka renesansa|visoke renesanse]]. Nekoliko zgrada određuje ovu fazu: zgrada Gospodarskog društva na Sajmištu (Trg maršala Tita 2 i 3, 1876.), kuća Emanuela Priestera u Ilici 12 (1877.) i kuća kapetana Chalaupe u Kukuljićevoj ulici (1877.) <ref name="Bedenko "> Bedenko, Vladimir, Franjo Klein i razvoj historicističke arhitekture u Zagrebu, u: Historicizam u Hrvatskoj, katalog izložbe, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, 1997, str. 88. - 97. </ref>