Zapadni dijalekt: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 24:
Neki hrvatski govori (npr. govori moliških Hrvata, Bošnjaka u Donjoj Rami, kao i idiomi brojnih čakavaca) karakterizirani su promjenom ra u re pa imaju primjere tipa krest, rest, rebac ili repac "vrabac". Rest npr. dolazi u Primorskom Dolcu sjeverno od Kaštela, u Sinju (Čekaj, magere, dok trava nareste), u Otoku, a i rebac je dobro zastupljeno u govorima Dalmatinske zagore. Krast dolazi na dalmatinskom kopnu (Makarsko primorje, Klis, Nin, Imotski, Opuzen itd.), u većem dijelu Rame, u Hercegovini i jugozapadnoj Bosni, u Derventi, Lici i u senjskom zaleđu. Sjevernije u Bosni i u bačkih Bunjevaca e se obično javlja samo u vrebac.
Primjeri tipa greb i greblje također su dobro potvrđeni. Npr. u Otoku kod Sinja zabilježeno je Jednon nogon u grebu, a i u Imotskoj krajini i Bekiji svagdje je greb, u Sinju dubletno grop ili grep. Osim u tih štokavaca, prijelaz ro u re jače je ili slabije zastupljen i u jugoistočnih čakavaca, također u još nekih štokavaca, osobito u zapadnoj Hercegovini.
[[Datoteka:Historical_shtokavian_ikavian.png|thumb|250px|Povijesni raspored zapadnoštokavskih ikavskih iz kojih je nastao zapadni dijalekt. Po Liscu; to su 4 dijalekta, 2 štakavska (Cetinsko-Biokovski i Zapadnohumski) i 2 šćakavska(Makarski i Livanjsko-vrbaski). Lužetić Livanjsko-vrbaski djeli na 2, odnosno dodaje 3. šćakavski dijalekt, koji se nalazio na području današnje sjeverozapadne BiH.
Zapadna je granica prema šćakavštini bila prilično "mutna", odnosno pojedine čakavske isoglose su ulazile duboko u zapadnu štokavštinu.
Makarskoprimorski se tako nekada i svrstava u (južno)čakavske govore/dijalekt, a na temelju količine čakavizama se i štakavski dijalekti djele na 2. Također, zapadnohumski se dijeli na sjeverni(iz kojega su današnji Bunjevci, okolica Mostara, kojima 1.l.j. završava na -o) i na južni (iz kojega su današnji Molišani, a i pretci JZ istarskog dijalekta, okolica Ljubuškog kojima 1.l.j. završava na -a)]]
Vokalne redukcije u Dalmatinskoj zagori vrlo su česte. Npr. reducira se i u Gali u Cetinskoj krajini, u Otoku, u Lovreću i Rašćanima u Imotskoj krajini ili u Badnju kod Drniša (govedna). Vokal e reducira se u Brnazama (Loš jon se piše), u Lovreću (Ka te klepnen, sve š zvizde pobrojit) ili u Sinju (vrteno). O se reducira u Gali u Cetinskoj krajini, u Brnazama, u Otoku (Bićeš mirnija nek teletija majka) ili u Kotezima kod Vrgorca (vaki). Primjere redukcije u nalazimo rijetko (npr. u Sinju), a češće primjere redukcije a, npr. u Runoviću (Iđen kud me noge nose) ili u Badnju kod Drniša (Merika). Takve vokalne redukcije česte su osobito u sjevernijim bosanskim predjelima, a i u Rami dolazi npr. slobođenje "oslobođenje" itd. Među moliškim Hrvatima javlja se reduciranje ili otpadanje starih kratkih dočetnih vokala.
Također se vokali često zamjenjuju: npr. prijetelj (Badanj), džigarica (Imotska krajina), općena "općina" (Perković), večara (Jabuka kod Sinja), livoda (Sebišina kod Imotskog), pulicija (Imotska krajina), zabiližit "zabilježiti" (Imotska krajina) itd. Takvih primjera ima mnogo i izvan Dalmatinske zagore, npr. u okolici Dervente večara, rašeto, panediljak, subata, na području Rame dosadišnji, dimljičar, livoda, čorapa, katulik i sl.
| |||