Inačica od 5. veljače 2015. u 09:28 uredi BorisB. (razgovor \| doprinosi) 1.584 edits m dodana kategorija Prevlaka metala uz pomoć dodatka HotCat ← Starija izmjena		Inačica od 23. veljače 2015. u 22:03 uredi ukloni ovu izmjenu Mmarre (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 14.949 edits Nadopunio Kromiranje Novija izmjena →
Redak 1: [[~~Datoteka~~datoteka:Motorcycle Reflections bw edit.jpg\|~~thumb~~mini\|~~250px~~desno\|300px\|[[Dekoracija\|Dekorativno]] kromiranje.]] [[datoteka:Hard chrome finish.png\|mini\|desno\|300px\|Kromiranje kojim se dobiva velika [[tvrdoća]].]] '''Kromiranje''' je tehnika elektrolitskog prevlačenja metalnih ili nevodljivih predmeta tankim slojem kroma.Svrha sloja može biti ili čisto dekorativna ,ili služi kao zaštita od korozije.Osim dekorativnog kromiranja razvijeno je i tvrdo,te crno kromiranje, a postoje i postupci kemijskog,reduktivnog kromiranja. '''Kromiranje''' je nanošenje tanka sloja [[krom]]a na površinu [[kovine\|kovinskih]] predmeta radi zaštite od [[korozija\|korozije]] i drugih štetnih utjecaja, postizanja boljih površinskih svojstava ili u [[Dekoracija\|dekorativne svrhe]]. Provodi se [[elektrokemija\|elektrokemijskim]] postupkom [[elektroplatiranje]]m ([[galvanotehnika]]). <ref> '''kromiranje''', [http://www.enciklopedija.hr//natuknica.aspx?ID=34159] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref> == Elektroplatiranje kromom == {{Glavni\|Elektroplatiranje}} '''Elektroplatiranje kromom''' najviše se izvodi u kombinacijama s elektroplatiranjem [[nikal\|niklom]] ([[niklanje]]). Za ukrašavanje ([[dekoracija]]) pri tome dovoljna je debljina kroma od 0,2 do 1,0 [[metar\|μm]], ali za dobivanje [[Tvrdoća\|tvrdih površina]] treba biti od 0,2 do 0,5 μm, pa i više. Takvim kromiranjem postizive su tvrdoće do 1,2 ∙ 10<sup>3</sup> [[Paskal\|MPa]] ([[tvrdoća po Vickersu]]). Inače se postupci za dobivanje ukrasnih i onih galvanskih slojeva kroma od kojih se prvenstveno traži tvrdoća ili druga tehnički važna svojstva, međusobno malo razlikuju. Svi su obično (postojano) sjajni i tvrdi, imaju mali koeficijent i veliku otpornost prema izlizavanju i kemijskim utjecajima. Zbog toga im je upotreba u [[strojarstvo\|strojarstvu]] vrlo široka. Tako se na primjer galvanotehnički kromiraju matrice, ploče i drugi [[alat]] [[preša]] za preradu rožnatih materijala, umjetnih smola, plastičnih masa, alat za [[strojna obrada\|strojnu obradu]], [[Mjerni instrument\|mjerne naprave]], različiti dijelovi strojeva kao što su ležišta [[vratilo\|vratila]] i [[Svornjak\|svornjaci]], kandže, koljenasta i grebenasta vratila i vratila [[crpka\|crpki]], vretena [[Tokarenje\|tokarilica]] i [[bušilica]], klizne staze, tlačni žigovi, stapovi, stapajice i stapni prsteni, valjci sa žljebovima, cilindri i cilindarske košuljice [[Motor s unutarnjim izgaranjem\|motora s unutarnjim izgaranjem]], prstenovi, trnovi i žigovi za hladno [[izvlačenje]], ukovnji, tiskarski valjci, ploče i matrice. Općenito su kupke za [[Galvanizacija\|galvaniziranje]] kromom kromatne s [[elektrolit]]om od krom(VI) oksida. Za postizavanje sjaja galvanskih spojeva bitno je da te kupke sadrže i spojeve koji [[Elektrolitska disocijacija\|disocijacijom]] daju jedan od [[anion]]a kao što su SO<sub>4</sub><sup>-2</sup>, F<sup>-</sup>, BF<sub>4</sub><sup>-</sup>, SiF<sub>6</sub><sup>-</sup>, Cl<sup>-</sup>, NO<sub>3</sub><sup>-</sup>, ClO<sub>3</sub><sup>-</sup>. Bez toga je postupak izvediv samo uz vrlo visoke gustoće struje, a dobivaju se crni galvanski slojevi s visokim sadržajem [[oksidi\|oksida]], kakvi se inače proizvode za neke posebne svrhe, na primjer dobivanje takozvanih apsolutno [[Crno tijelo\|crnih tijela]]. Obično se ovi anioni unose u kupku [[kiselina]]ma, najčešće sumpornom ili fluorsilikovodičnom kiselinom. Već prema učinku proizvodnje, postrojenja za elektroplatiranje kromom mogu biti vrlo različita. Vrlo velika neprekidna postrojenja za tu svrhu svojstvena su za proizvodnju dijelova motornih vozila. Razmjerno mali automati za elektroplatiranje niklom i kromom imaju učinke do 100 [[Četvorni metar\|m<sup>2</sup>]] površine izradaka na sat. <ref> "Tehnička enciklopedija" ('''Galvanotehnika'''), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.</ref> ==Povijest== Iako su prve kupke za kromiranje razvijene još sredinom 19.~~st.~~stoljeća, prve ~~funkcionalne~~učinkovite [[Prevlaka (tehnologija)\|prevlake]] dobivene su tek oko 1920.<ref> {{Patent\|Typ=Patent\|Land=DE\|V-Nr=398054\|Titel=Verfahren zur elektrolytischen Abscheidung von metallischem Chrom\|A-Datum=1920-03-09\|V-Datum=1924-07-01\|Anmelder=Erik Liebreich}}</ref> Šira uporaba tek nakon 1930. ~~==Primjena==~~ ==Osnovne vrste kupki== Tipična kupka na bazi spojeva šesterovalentnog kroma: * [[Anhidrid kromne kiseline]]: 225—300 g/l * [[Sumporna kiselina]]: 2.,25—3.,0 g/l, * Теmperatura: 45 — 60 °C * Jakost struje: 1.,55—3.,10 * Anode od olova legiranog sa do 7% antimona Posljednih 45 godina pokušava se naći zamjenu za klasičnu kupku baziranu na štetnim i kancerogenim heksavalentnim kromatima, te se pokušava prijeći na tehnologiju kromiranja u kojoj se koriste manje toksični trovalentni spojevi kroma. Jedno od riješenja ovog problema su i prevlake vizualno i po svojstvima slične kromiranju poput primjerice prevlaka baziranih na ~~cinku~~[[cink]]u i ~~kobaltu~~[[kobalt]]u. ==~~Dodatna~~ ~~literatura~~Izvori == {{izvori}} Schlesinger,M;Paunovic,M.(Ed.) Modern Electroplating,Hoboken 2014.▼ ~~==Vanjske poveznice==~~ ==Dodatna literatura== ~~==Izvori==~~ ▲Schlesinger, M; Paunovic, M.(Ed.): "Modern Electroplating",Hoboken 2014. ~~[[En:Chrome plating]]~~ [[Kategorija:Prevlaka metala]]

Kromiranje: razlika između inačica