Vulgarni latinski jezik: razlika između inačica

* Latinski [[komparativ]] ''mājor'' (= ''veći'') razvio se pravilno u fr. ''maire'' (= ''gradonačelnik''), gdje je očigledno da je [[polusamoglasnik]] ''-j-'' izgubio svoju suglasničku vrijednost i doveo do fonetske promjene: [ai] > [æ] > [e]. Kako se vidi u starofrancuskom, riječ ''maire'' označavala je različite lokalne dužnosti: ipak, u doba [[Francuska revolucija|francuske revolucije]] ustalilo se putem pisanog [[Pravo|prava]] da ''maire'' (= ''gradonačelnik'') bude naziv onog dužnosnika koji je izabran među članovima [[Općina|općinskog]] vijeća. Ako je pravilan razvoj bio ''mājor'' > ''maire'', možemo razumjeti da francuski pridjev ''majeur'' (= ''veći''), koji čuva [[Semantika|semantičku]] vrijednost latinskog originala, nije ostao nepromijenjen zahvaljujući upotrebiuporabi, nego da predstavlja kasniju posuđenicu iz latinskog, uglavnom iz [[Filozofija|filozofskog]] i crkvenog jezika (npr. ''la majeur d’un syllogisme'' iz [[14. stoljeće|14. st.]], ''ordres majeurs'' iz [[17. stoljeće|17. st.]]).<ref>Emmanuèle Baumgartner & Philippe Ménard, ''Dictionnaire étymologique et historique de la langue française,'' Paris 1996.</ref>

* Latinski [[glagol]] ''facere'' (= ''činiti'', ''raditi'') pravilno je dao šp. ''hacer'' [aθér], gdje se primjećuje postupno obezvučenje inicijalnog #f- ([[labijal]]ni [[dental]] prelazi u nelabijalni, a zatim gubi fonetsku vrednostvrijednost: [f] > [Φ] > [ø]). Međutim, suvremene španjolske riječi kao ''factura'' (= ''račun''), ''factoría'' (= ''tvornica''), ''fácil'' (= ''lagan''), koje su [[Etimologija|etimološki]] povezane s glagolom ''facio'' – čije dakle izvedenice predstavljaju – očigledno nisu riječi koje bi španjolski naslijedio iz vulgarnog latiniteta, već ih je preuzeo iz učenog vokabulara onda kada je fonetski zakon obezvučenja glasa [f] već uglavnom prestao djelovati.

Ponekad bi riječ iz klasičnog latiniteta bila zadržana zajedno s riječju paralelnog značenja iz vulgarnog latiniteta. U vulgarnom latinskom, klasično ''caput, -itis'' (= ''glava'') zamijenjeno je riječju ''testa'' (prvobitno: ''vrč'', ''kup''; promjena koja je poznata i u drugim jezicima, usp. [[Engleski jezik|eng.]] ''cup'' [= ''kup'', ''vrč''] i njem. ''Kopf'', ''glava''), kao što se vidi iz fr. ''tête'' (= ''glava''), tal. ''testa'' (= ''glava''). Međutim, u istim jezicima očuvala se i riječ ''caput'', dakako u promijenjenom fonetskom obliku, ali uglavnom u [[Metafora|metaforičkom]] značenju "vođa, šef, gazda": fr. ''chef'', tal. ''capo''; usp. i šp. ''jefe''. Izvorno značenje latinske riječi očuvalo se u rumunjskom, gdje i riječ ''cap'' i riječ ''ţeastă'' imaju isto značenje (= "glava") ali se riječ koja potječe iz klasičnog latiniteta češće koristi u [[Anatomija|anatomskom]] značenju. Južni talijanski dijalekti zadržali su ''capo'' kao uobičajenu riječ u značenju "glava". Na [[Pireneji]]ma značenje ''glava'' ima šp. ''cabeza'' i port. ''cabeça'', koje vuku porijeklopodrijetlo iz vulgarnolatinskog ''*capetia'' (< lat. ''caput, -itis''), dok se riječ ''testa'' u portugalskom očuvala u značenju ''čelo''. Neki [[Lingvistika|lingvisti]] vide u ovom slučaju dokaze teorije talijanskog [[Filologija|filologa]] Mattea Bartolija, da periferni jezici pokazuju tendenciju prema lingvističkom konzervativizmu i očuvanju arhaizama.<ref>Μatteo Bartoli, ''Introduzione alla neolinguistica. Principi, scopi, metodi.'', Firenca, 1925.</ref>