Inačica od 9. ožujka 2015. u 02:44 uredi Smudley (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 485 edits m →‎Nestanak padeža ← Starija izmjena		Inačica od 9. ožujka 2015. u 02:55 uredi ukloni ovu izmjenu Smudley (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 485 edits m →‎Nestanak srednjeg roda Novija izmjena →
Redak 423: ===Nestanak srednjeg roda=== U većini romanskih jezika klasični je latinski sustav s tri gramatička roda zamijenjen sustavom s dva roda, muškim i ženskim. U latinskom je izricanje roda bilo važno, s jedne strane, radi ~~kongurencije~~kongruencije imenice s pridjevom ili zamjenicom, a s druge, radi razlikovanja [[Deklinacija (gramatika)\|deklinacijskih]] [[Paradigma\|paradigmi]]. Srednji rod iz klasičnog latiniteta u većini se slučajeva stopio s muškim rodom, kako [[Sintaksa\|sintaktički]] tako i [[Morfologija (jezikoslovlje)\|morfološki]]. Sintaktička je zabuna očito započela sa slučajevima u kojima pridjev nije točno označavao rod, i to počevši od akuzativa, kako se vidi već na grafitima iz [[Pompeji\|Pompeja]], npr. ''cadaver mortuus'' umjesto pravilnog ''cadaver mortuum'' (= ''mrtvo tijelo'') i ''hoc locum'' umjesto pravilnog ''hunc locum'' (= ''ovo mjesto''). Morfološka se zabuna pokazuje uglavnom u usvajanju nominativnog završetka ''-us'' ''(-Ø'' poslije ''-r)'', karakterističnog za muški rod, umjesto završetka ''-um'', pravilnog za srednji rod (sa zajedničkim akuzativnim završetkom ''-um'') u o-deklinaciji. Na primjer, kod [[Petronije\|Petronija]] ([[1. stoljeće]]) nalazimo riječi ''balneus'' umjesto pravilnog ''balneum'' (= ''kupaona''), ''fatus'' umjesto ''fatum'' (= ''sudbina''), ''caelus'' umjesto ''caelum'' (= ''nebo''), ''amphitheater'' umjesto ''amphitheatrum'' (= ''[[amfiteatar]]'') te, obratno, ''thesaurum'' umjesto ''thesaurus'' (= ''blago''). Redak 461: Kao i obično, nepravilni oblici najduže su se održali uglavnom u visokofrekventnim riječima. Na primjer, lat. imenica ''manus'' (= ''ruka''), koja je ženskog roda ali pripada u-deklinaciji u kojoj prevladava muški rod, zadržala je u romanskim jezicima i svoj originalni gramatički rod i svoju morfološku sličnost s imenicama muškog roda: tal. i šp. ''(la) mano'', fr. ''(la) main'', kat. ''(la) mà'', port. ''(a) mão''. Osim talijanskih i ~~rumunskih~~rumunjskih heteroklitnih imenica, u ostalim romanskim jezicima nema ni traga imenicama srednjeg roda, ali svi ovi jezici kod zamjenica [[Semantika\|semantički]] jasno razlikuju srednji rod (premda bi za neke jezike pravilnije bilo reći – [[neživi rod]]): fr. ''celui-ci, celle-ci, ceci'', šp. ''este, esta, esto'' (= ''on'', ''ona'', ''ono''), tal. ''gli, le, ci'' (= ''mu'', ''joj''), port. ''todo, toda, tudo'' (= ''svaki'', ''svaka'', ''svašta''). Valja reći i da u španjolskom jeziku postoji i član za srednji rod ''lo'', koji se obično upotrebljava uz apstraktne imenice ili kategorije, npr. ''lo bueno'' (= ''dobrota''), ''lo importante'' (= ''važnost'', ''ono što je važno''): ''Lo importante es ayudarle'' (= ''Važno je pomoći mu''), ili: ''¿Sabes lo tarde que es?'' (= ''Znaš li koliko je kasno?''). Ovo se obično tumači kao postojanje srednjeg roda u španjolskom, premda se ni u jednom drugom slučaju ne pravi morfološka razlika, a i u navedenim slučajevima može se rabiti i član za muški rod ''el'', što bi proizvelo samo suptilnu semantičku razliku.

Vulgarni latinski jezik: razlika između inačica