Srijem: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
suradniče 89.207.195.X - ponoviti gradivo iz škole |
|||
Redak 1:
{{dz|[[Srijem (Sokolovac)]]|naselje u općini [[Sokolovac]], [[Hrvatska]]}}
[[Datoteka:Syrmia.png|mini|300px|Zemljovid Srijema]]
'''Srijem'''
== Naziv ==
Redak 8:
== Zemljopis ==
Srijem je smješten između rijeka [[Sava|Save]] i [[Dunav]]a, istočno od [[Slavonija|Slavonije]] od Vukovara pa sve do [[Zemun]]a, gdje Sava utječe u Dunav. Kao zapadnu granicu obično se pogrešno uzima [[Bosut]], koji se simbolično javlja na srijemskom povijesnom grbu. Graniči s [[Bačka|Bačkom]] na sjeveru, [[Banat|Banatom]] na istoku, [[Mačva|Mačvom]] na jugu te BiH na jugozapadu i Slavonijom na zapadu. Zapadni dio Srijema nalazi se u [[Hrvatska|Hrvatskoj]], istočni u [[Srbija|Srbiji]]
Površina Srijema iznosi 6866 km<sup>2</sup>, od toga je 2445 km<sup>2</sup> u Hrvatskoj a 3942 km<sup>2</sup> u Srbiji.<ref>[http://proleksis.lzmk.hr/46649/ proleksis.lzmk.hr], članak Srijem, pristupljeno 27. veljače 2013.</ref> Gradovi u Srijemu su: Vukovar, Vinkovci, Županja, Ilok, Otok, Šid,
== Stanovništvo ==
Srijem danas ima oko milijun stanovnika. Većinu stanovništva u ovoj regiji čine [[Srbi]], ponajviše zbog širenja srbijanskih velegradova Beograda i Novog Sada i njihovih [[aglomeracija]] na Srijem, odnosno njihovim gutanjem srijemskih gradova koji su postali dijelom ili kao predgrađa tih velegradova te se u progutana naselja slijeva stanovništvo iz Beograda (pr. [[Novi Beograd]], [[Zemun]], [[Surčin]]) i Novog Sada ([[Petrovaradin]], [[Srijemska
Prema popisu iz 2002. godine, u srpskom dijelu
Prema popisu iz 2001. godine, u hrvatskom dijelu Srijema je živjelo 204.768 stanovnika sljedećeg nacionalnog sastava:
Redak 39:
| valign=top |
*'''U Vojvodini''':
*[[Srijemska
*[[Ruma]] - 32.125 stanovnika
*[[Inđija]] - 26.244 stanovnika
Redak 69:
Stoljećima [[Slaveni]] upadaju i naseljavaju regiju, a u 7. stoljeću [[Avari]] postaju vladari Srijema. Bugarski vladar koji je doveo Bugare na Balkan Kuver je u ime Avarskoga kaganata upravljao Srijemom, sve do [[680.]] godine kada se iselio sa svojim pristalicama. Timočani, slavensko pleme iz rijeke Timoka, bježe pod širenjem vlasti Bugarskog kaganata i naseljavaju Srijem. <br>
U prvoj polovici 9. stoljeća se priključuju
Zabilježeno je da se u srednjovjekovnom [[Kraljevina Hrvatska|hrvatskom kraljevstvu]] nalazio i Srijem: u darovnici kneza [[Trpimir]]a splitskoj nadbiskupiji iz [[852.]] navodi se da se područje hrvatske države "''sve do obala Dunava i skroz po cijeloj državi Hrvata''" <ref>[http://www.matos-tovarnik.hr/onlinenarudba.htm Društvo Antuna Gustava Matoša Tovarnik] Knjiga Dubravka Horvatića: Hrvatska riječ u Srijemu </ref>.
Bizantinci su nakon propasti [[Simeon]]ova carstva u 10. stoljeću povratili Srijem
Očito, hrvatska je kultura u Srijemu, prije turske okupacije, sudeći i prema ovim oskudnim primjerima, bila vrlo raznolika i razgranata. Cvat su joj omogućavali moćni hrvatski velmože iz Srijema. (Novija [[povjesnica]], doduše, tvrdi, da neki od njih nisu ni postojali, primjerice, Kres, Kupiša i Rak, pobjednici u ratu s [[Mongoli]]ma, te da je darovnica kralja Bele toj trojici srijemske braće - puka krivotvorina. Olako proglašavanje velikoga broja starih listina krivotvorinama nedvojbeno protuslovi činjenici da su se Hrvati uspjeli stoljećima održati na svome tlu i izgraditi na njemu vlastitu kulturu). Jedan od najmoćnijih srijemskih velmoža bio je [[Nikola Iločki]], graditelj iločkih utvrda i unutar njih dvora, kojemu ni traga nema, kandidat za hrvatsko-ugarskoga kralja, hrvatski ban, a od [[1471]]. do smrti [[1477]]. i okrunjeni kralj [[Bosna|Bosne]], vladajući, doduše, samo njezinim sjeveroistočnim dijelom. Hrvatski su velmože u Srijemu nastavili ono što su već Rimljani bili započeli: isušivali su močvare, gradili ceste, podizali palače i sakralne građevine, sadili [[vinograd]]e. (Srijemska su [[vino|vina]], uzgred, bila nadaleko poznata i za turske vladavine, jer su muhamedanci trgovali s »nevjernicima« i [[vino]]m, pa poljski renesansni pjesnik [[Jan Kochanowski]] spominje u svojim stihovima, kao znak bogatstva, i podrum sa srijemskim vinima). Srijem je zato, do turske okupacije, bio, kao i [[Slavonija]], »cvatuća pokrajina«, kako veli dr. Josip Buturac, s razvijenom i bogatom kulturom.
=== Novi vijek ===
U razdoblju [[Osmansko Carstvo|turske]] vladavine, od [[1526]]. do kraja 17. stoljeća, Srijem je opustio, a nakon izgona Turaka, [[habsburg|habsburška]] je monarhija šakom i kapom dijelila ili pak prodavala negdašnje posjede hrvatskih velmoža stranome plemstvu: Odescalchi su, primjerice, dobili Ilok u znak zahvalnosti što je [[papa]] [[Inocent XI.]] iz njihove obitelji, pružio veliku novčanu pomoć za ratove, u kojima su Turci protjerani iz Slavonije i Srijema. Brojne posjede dobili su i [[Srbi]] ili [[Rašani]], koji su pod vodstvom pećkoga patrijarha Arsenija Crnojevića [[1690]]. izbjegli iz
Potrebno je naglasiti da je u Srijemu, točnije [[Petrovaradin]]u [[16. listopada]] [[1801]]. godine rođen [[Josip Jelačić]] koji je kasnije postao i hrvatski ban. Međutim, istodobno započinje [[barok]]izacija preostalih srednjovjekovnih crkava i gradnja baroknih i crkava, i samostana, i dvoraca, i palača. Unutar zidina baroknih franjevačkih samostana, u franjevačkim učilištima, počinju nicati književni i znanstveni spisi na [[hrvatski|hrvatskom]] i [[latinski jezik|latinskom jeziku]].
Zbog svoga položaja na krajnjem istoku Hrvatske, kao i zbog turske okupacije koja je trajala više od podrug stoljeća, gotovo dva, uključio se Srijem razmjerno kasno u hrvatsku literaturu. Kada se u 18. stoljeću srijemski pisci pojavljuju na hrvatskoj literarnoj pozornici, zlatno doba hrvatske renesansne i barokne književnosti s velikanima poput [[Petar Hektorović|Petra Hektorovića]], [[Marin Držić|Marina Držića]], [[Ivan Gundulić|Ivana Gundulića]], [[Ivan Bunić Vučić|Ivana Bunića Vučića]] i dr., već je duboka prošlost.
Dvadesetak pisaca, koji u 18. stoljeću djeluju u srijemskim franjevačkim samostanima i učilištima (Vukovar, Ilok i Petrovaradin), malokad se spominju u pregledima hrvatske književnosti, jer njihova je umjetnička razina nevisoka, neznatna, no oni svjedoče o nemalenim pregnućima, o nastojanju da se u pustoši, koja je ostala nakon osmanlijskoga »vojnog tabora«, kako bi rekao [[Stjepan Radić]], uključe svojim književnim i teološkim djelima u europsku uljudbu, štoviše, da je upravo tim djelima promiču. Oni svjedoče također o neprekinutoj hrvatskoj nazočnosti na srijemskom tlu, jer polovica od njih su domaći sinovi iz Vukovara, Šarengrada, Iloka, [[Tovarnik]]a, a drugu polovicu tvore pak došljaci, profesori na srijemskim franjevačkim učilištima, uglavnom Hrvati iz Slavonije, te stranci koji su pisali na latinskom jeziku.
Udio Srijema u hrvatskoj književnosti 18. stoljeća nije ni opsegom ni kakvoćom znatan, ali nikako nije zanemariv, jer pridonosi i raznolikosti hrvatske literature toga doba i bogatstvu njezina jezika i jer uvodi čitavu jednu regiju u hrvatsku književnost. Pojedini pak srijemski pisci 19. stoljeća, i oni koji su to rođenjem i oni koji su to djelovanjem u Srijemu, doista su nezaobilazivi u povijesti hrvatske pisane riječi. Za razliku od prethodnoga stoljeća, to je vrijeme sekularizirane literature, koju pišu i duhovnici, to je vrijeme preporodnih strujanja, no unatoč tome ipak je didaktičnost u književnim djelima tih autora manje naglašena negoli u prošlom stoljeću, iako mnogi od njih još uvijek vuku neliterarno breme prosvjetiteljstva. Srijemske pisce 18. stoljeća možemo usporediti s onim njihovim suvremenicima, koji su u zapuštenom Srijemu krčili prašume, isušivali močvare, probijali kroz njih ceste, uspostavljali diližansne i brodske pruge, a pisce 19. stoljeća s onima koji su u njihovo doba osnivali već bolnice, brzojavne urede, tiskare, listove, kulturna društva itd. Prvi su stvarali utrenike, potonji su na njima gradili.
Zamjećuju se u stvaralaštvu srijemskih pisaca stanovite crte, samo njima svojstvene, kojih nema u drugih hrvatskih književnika; naravno, to su prvenstveno srijemska motivika, tematika i problematika, zatim jezične posebnosti glede lokalizma, no u srijemskih pisaca, motreći ih u cjelini, ima i nekih drugih osobitosti: jedna je od njih humoristična i satirična crta, koju uočavamo kod [[Vilim Korajac|Korajca]], [[Adalbert Kuzmanović|Adalberta Kuzmanovića]], [[Bartol Inhof|Inhofa]], [[Ante Benešić|Ante Benešića]], [[Iso Velikanović|Ise Velikanovića]], [[Antun Gustav Matoš|Matoša]], [[Ferdo Stražimir Kulundžić|Ferde Stražimira Kulundžića]], [[Živko Bertić|Bertića]] i još ponekih, tako da su satira i humor izrazita obilježja ponajboljih srijemskih pisaca 19. i 20. stoljeća, poglavito onih koji su pripadali širem krugu [[Hrvatska moderna|Hrvatske moderne]].
Jednako kao i pisci 18. i 19. stoljeća, i književnici našega vremena, uglavnom potpuno uključeni u suvremena literarna htijenja, no različitih svjetonazornih i izražajnih tendencija, obogaćuju hrvatsku književnost u cijelosti i svjedoče hrvatsku nazočnost u Srijemu, njegovo neosporivo [[hrvatstvo]], njegov hrvatski duh.
=== 1918.-1941. ===
Srijem je za svo vrijeme postojanja Jugoslavijâ, odnosno u dijelu Srijema koji je ostao u Srbiji, bio sustavno rashrvaćivan. Za Kraljevine Jugoslavije, Zemun se pripojilo Beogradu, istočni dio Srijema je organiziran kao dio Dunavske banovine (kojoj je sjedište bilo u Novom Sadu), a zapadni je dodijeljen - Drinskoj banovini, kojoj je sjedište bilo u Sarajevu. Takva upravna organizacija Srijema je bila sustavno upravno komadanje radi kidanja svih veza sa Hrvatskom, iako je povijesno, sve do preorganizacije Kraljevine SHS u banovine, Srijem bio vezan sa ostatkom Hrvatske.
Tjeranje Hrvata na razne moguće načine je bilo posebice izraženo u ratnim i poratnim godinama Drugog svjetskog rata, "godinama obaveza", 1971. (za "[[hrvatsko proljeće|hrvatskog proljeća]]")<ref name="Nezapisano">[http://www.hrvatskarijec.co.yu/arhiva.php?zg=2282333&no=169 "Hrvatska riječ"] Ono što nije zapisano, nije se ni dogodilo </ref>, a najjače etničko čišćenje je doživio za '90-ih, za vrijeme [[Domovinski rat|srpske agresije]] na Hrvatsku, kada je sustavno očišćen.
Svo to čišćenje je bilo s namjerom promjene etničke strukture, odnosno radi prisvajanja teritorija. O tome je znanstvenik [[Rudolf Horvat]] pisao 1930-ih, navevši u svom radu 101 srijemsko mjesto s hrvatskom većinom, dok u listopadu 2007. u srbijanskom dijelu Srijema skoro i ne postoji mjesto s hrvatskom većinom.<ref name="Nezapisano"> </ref>
▲=== 1945.-1998. ===
Nakon istjerivanja Nijemaca iz Srijema koncem i poslije Drugog svjetskog rata, u njihove kuće se naseljavalo Srbe, planski izmijenivši etničku sliku.
Za vrijeme srpske agresije na Hrvatsku, pod raznim vidovima pritisaka je otišlo ili otjerano 40 do 50 tisuća ljudi (većinom Hrvata, ali i inih ne-Srba). O tom etničkom čišćenju Srijema, koje su sprovele srbijanske vlasti i razni zločinci pod pokroviteljstvom istih, međunarodna zajednica je vrlo malo govorila i vrlo je malo davala značaja tom nedjelu.<ref name="Nezapisano"> </ref>
Samo u razdoblju od 30. listopada 1992. se iz Srijema iselilo 2111 obitelji, a posebice su otjerani Hrvati iz župa: [[Novi Slankamen]], iz koje je otišlo 1600 osoba, [[Hrtkovci]], iz koje je otišlo 1200 osoba, [[Zemun]] - napustilo ga je 1200 osoba, iz [[Beška|Beške]] 850, iz [[Srijemska Mitrovica|Srijemske Mitrovice]] 700...<ref>[http://www.glas-koncila.hr/rubrike_izdvojeno.html?news_ID=1389 "Glas koncila"] Divan je kićeni Srijem</ref>.
== Gospodarstvo ==
| |||