Žalost: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Popravljeno nešto pravopisa, iako nisam siguran ima li smisla... |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 83:
== Rizici ==
Tugovanje, iako normalan dio života, nosi sa sobom stupanj rizika
== Komplicirano tugovanje ==
Redak 96:
===Smrt roditelja:===
Za dijete smrt roditelja bez potpore da se suoči s tugom može rezultirati sa dugoročnim psihičkim posljedicama. Ovo je vjerojatnije kod odrasli koji se sami bore sa svojom tugom,te su psihološki nedostupni djetetu. Postoji rizična uloga preživjelog roditelja ili skrbnika koji treba pružiti pomoć djetetu u prihvaćanju roditeljeve smrti. Istraživanja su pokazala da gubitak roditelja nije vodio samo ka negativnim učincima; postoje i neki pozitivni učinci. Neka djeca su ranije sazrala, imaju bolju sposobnost snalaženje u situacijama i poboljšanu komunikaciju. Adolescenti su cijenili više druge ljude od onih koji nisu iskusili gubiak bližnjeg. (31) Kada odraslo djete izgubi roditelja u kasnijem periodu to se smatra normlnim tijekom života. To dopušta odrasloj djeci da osijećaju dozvoljenu dozu tuge. Istraživanja pokazuju da smrt roditelja u sredini života nije normalan događaj u nikakvom slučaju već velika promijena. U ovisnosti o individui ta promijena može utjecati na život djeteta na puno načina. Jedno djete može ocijeniti svoj vastiti život pobliže. Druga djeca se mogu zatvoriti i isključiti prijatelej i obitelj dok ne pokušaju nositi se s gubitkom osobe s kojom su imali blizak odnos . Od odraslih se očekuje da se nose sa smrću roditelja na manje emotivan način; međutim gubitak i dalje može izazvati ekstremno snažne emocije to je posebno istinito
=== Smrt bližnjeg: ===
Smrt bliske osobe je razarajući događaj u životu. Unatoč tome smrt bližnjega se često preskače osobito u pitanju kada je odrastao čovjek. Međutim odnos bližnjih je najznačajniji dugotrajni odnos u životu te
=== Gubitak za vrijeme djetinjstva: ===
Kada roditelj ili skrbnik umre ili ode djeca mogu imati psihopatološke simptome, ali su oni manje ozbiljno od onih u djce s jakom depresijom. (34)Gubitak roditelja, djeda i bake ili brata ili sestre može biti izrazito prblematičan u djetinjstvu, ali čak i u djetinjsvu postoji razlika s obzirom na dob. Vrlo malo dijete ispod jedne ili dvije godine neće možda uopće reagirati na smrt, ali ostala djeca mogu biti pogođena gunitkom . U vrijeme kada su povijerenje i ovisnost formirani, čak prekid i sama rastava mogu prouzročiti probleme u općem stanju, to je osobito slučaj ako se gubitak dogoi u kritičnom periodu kao što je dob od osmog do dvanaestog mjeseca, kada su privrženost i neodvajanje na svom vrhuncu, pa čak i kratko odvajanje od roditelja ili skrbnika može uzrokvati distres. (35) Čak kada djete i naraste sa smrću se teško suoči,a to utječe na djetetovu reakciju, npr. mlađa djeca vide smrt kao odvajanje te mogu vjerovati da je smrt izlječiva ili privremena : u jednom slučaju djete je vjerovalo da se mrtva majka može vratitti sa zavojima. Reakcija se može manifestirati i u glumi ponašanja:vraćanje na ranije ponašanje kao sisanje prsta, privrženost igrački ili ljutito ponašanje, iako nemaju zrelost da tuguju kao odrasli osijećaju jednako. Kako djete udlazi u pubertet i adolescenciju dolazi i do zrelijeg razmišljanja. Adolescenti mogu reagirti delikvencijom ili suprotno tome, stremiti postizanju veliki uspjeha. Ponavljanje aktivnosti nije neuobičajno kao što je pranje auta, šivanje,i granje kompjuterski igrica,... Riječ je o trudu da se ostane iznad tuge. Gubitak u djetinjstvu može značiti predispoziciju fizičkim bolestima, emocijoalnim problemima i povećanom riziku os suicida, osobito u adolescenciji. Djeca mogu iskusiti tugu kao rezultat gubitka koji ne mora biti smrt. Na primjer djeca koja su psihički, fizički ili seksualno zlostavljana često tuguju nad štetom, gubitkm ili nrmogućnošću pvijerenja. Budući da takva djeca obično nemaju podršku ili potporu iz nijednog izvora van obitelji to će se često obilježiti kao neprihvatljiva tuga. Preseljenje mogu uzrokovati snažnu tugu kod djece osobito ako su kombinirana sa ostalim teškim okolnostima kao što su zanemarivanja ili zlostavljanja od strane roditelja ili neki drugi značajni gubitak.
Redak 107:
== Profesionalna potpora ==
Za mnoge ljude nije potrebna profesionalna potpora , no neki se odluče za profesionalnu psihološku ili psihijatrijsku pomoć. Savijetovanje, grupne terapije, edukacijski sati ili potpora kolega su izvori potpore za ožalošćenog. U SAD-u lokalne agencije za ospicije mogu imati prvi kontakt s onima koji tržae potporu. Važno je prepoznati kada se tuga prevorila u nešto ozbiljnije tako da se na vrijeme kontaktira stručna osoba. Prema MedlinePlusu tuga može rezultirati depresijom, alkoholizmom ili zlouporabom droge
== Kulturološke razlike u tugovanju==
| |||