Hrvatski povijesni prostor prije doseljenja Hrvata: razlika između inačica

Granica rimske pokrajine [[Dalmacija (rimska pokrajinaprovincija)|Dalmacije]] tekla je od ušća Raše u Istri na Snježnik, odatle, crtom približno usporednom sa Savom, preko utoka Sane u Unu do izvorišta rijeka Kolubare i Ljiga u današnjoj Srbiji; odatle se spuštala Ibrom na Šar-planinu, a potom skretala prema zapadu na rijeku Mati (Albanija) i zatim dopirala do mora, a pripadalo joj je i istočnojadransko otočje od Kvarnera do Boke. Priobalno područje nastavala su mnogobrojna ilirsko-keltska plemena ([[Liburni]], [[Delmati]], [[Ardijejci]] i [[Plereji]]), a unutrašnjost [[Japodi]], [[Mezeji]], [[Desidijati]], [[Dokleati]] i dr. Kao važna uporišta rimske uprave razvile su se kolonije ''Iadera'' ([[Zadar]]), ''Narona'' ([[Vid (Metković)|Vid]] kraj [[Metković]]a), ''Aequum'' ([[Čitluk (Sinj)|Čitluk]] kraj [[Sinj]]a), ''Epidaurum'' ([[Cavtat]]), municipij ''Scardona'' ([[Skradin]]) te stari grčki gradovi s postignutim rimskim municipalnim statusom ''Issa'' ([[Vis]]), ''Pharus'' ([[Stari Grad]] na [[Hvar]]u) i dr. Glavni grad provincije bila je ''Salona'' ([[Solin]]), gdje je isprva bilo sjedište carskoga namjesnika, a poslije vojnog zapovjednika i civilnoga guvernera. Zbog potreba uprave, vojske i trgovine, provincija Dalmacija bila je dobro povezana s Italijom, a dobre su veze uspostavljane i između pojedinih gradskih središta (cestovne komunikacije i plovni riječni putovi).<ref name="Dalmacija"/>