Spiridion Brusina: razlika između inačica

Tijekom svoje znanstvene karijere bavio se sustavnim izučavanjem živih i izumrlih mekušaca, ptica i sisavaca. U sklopu Narodnoga muzeja u Zagrebu sakupio je veliku zbirku hrvatskih kopnenih, slatkovodnih i morskih mekušaca. Prvi je opisao više od 600 neogenskih vrsta i podvrsta, oko 70 recentnih jadranskih i nekoliko desetaka recentnih kopnenih i slatkovodnih vrsta ili podvrsta. O pojedinim neogenskim rodovima otkrivenim u hrvatskim krajevima napisao je brojne monografije, a 1886. pokušao je prikazati cjelokupnu faunu mekušaca u Austro-Ugarskoj. Baveći se recentnim i fosilnim mekušcima, pronašao je mnogo novih [[takson]]a; prvi je organizirao [[ornitologija|ornitološka]] promatranja te je uz pomoć [[Milutin_Barač|Milutina Barača]] uredio najbolju lokalnu ornitološku zbirku u Austro-Ugarskoj Monarhiji; poduzeo je naše prvo znanstveno istraživanje [[Jadransko more|Jadranskog mora]] ([[1894]].); promicao je [[Charles Darwin|Darwinove]] evolucionističke ideje u nas (dopisivao se s Darwinom, sačuvano je Darwinovo pismo iz 1869.); zalagao se za osnivanje znanstvenoga zavoda za istraživanje života u moru na Jadranskoj obali; zagovarao osnivanje zagrebačkoga zoološkoga vrta. Suosnivač [[Hrvatsko prirodoslovno društvo|Hrvatskog prirodoslovnog društva]] ([[1885]].) i pokretač njegova znanstvenog časopisa ''Glasnik'' (danas Priroda). Njegovim dolaskom u Zoološki muzej započinje razvitak Zoološkog muzeja kao moderne prirodoznanstvene ustanove. Utemeljio je i uredio mnoge muzejske zbirke, osobito malakološku i ornitološku, stvorio vrijednu knjižnicu, čime je zagrebački Zoološki muzej već potkraj stoljeća postao jedan od najuglednijih u tom dijelu Europe.