Svjetlovod: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 7:
Iako pojava prvih svjetlovoda stupa na scenu u drugoj polovici [[20. stoljeće|prošlog stoljeća]] s pojavom [[laser|lasera]], ljudi su još prije nekoliko stotina godina imali ideje o prijenosu informacija putem svjetlosti. Godine [[1790.]] francuski izumitelj [[Claude Chappe]] napravio je [[optički telegraf]] koji se sastojao od niza semafora postavljenih na tornjeve gdje su stajali ljudi i putem tih semafora odašiljali poruke od jednog tornja do drugog. Sredinom [[19. stoljeće|19-tog stoljeća]] zamijenjuje električni telegraf. [[Alexander Graham Bell]], [[1880.]] godine patentira optički telefonski sustav i naziva ga [[Photophone]]. Bell ima ideju o prijenosu signala pomoću svjetlosti kroz atmosferu kao u slučaju bakrene žice i električnog signala. Međutim stvar je bila neostvariva zbog raspršenja svjetlosti i nepouzdanosti. Njegovo ranije otkriće – [[telefon]], bio je mnogo praktičnije rješenje tako da je [[Photophone]] ostao samo [[eksperiment|eksperimentalni]] [[izum]].
Otkrivanje dualne prirode svjetlosti, početkom prošlog stoljeća, te nastankom prvih lasera šezdesetih godina [[20. stoljeće|dvadesetog stoljeća]] povećala su se istraživanja u području optičkih vlakna jer se došlo do spoznaje da se optičkom [[komunikacija|komunikacijom]] može prenijeti znatno veća količina podataka u odnosu na radio i telefonsku komunikaciju. Prvi problem je bio što su prvi laseri napravljeni od jednog poluvodiča GaAs bili
Problem takvog vodiča je bio što je svjetlost gubila do 99% svoje snage pri prolasku kroz [[optičko vlakno]] ne duže od 100 metara. [[1966.]] godine [[Charles Kao]] i [[George Hockham]] iz Telecomunications Laboratories u Engleskoj izjavili su da imaju na dohvat ruke vlakna puno veće prozirnosti od već postojećih. U njihovom članku, u kojem razrađuju tu ideju, prikazali su kako visoki gubici koji karakteriziraju postojeća optička vlakna teoretski nastaju zbog malih nečistoća unutar stakla, a ne zbog unutrašnjih ograničenja samoga stakla. Predvidjeli su da se gubici svjetlosti koja putuje vlaknom mogu drastično smanjiti sa 1000 dB/km na manje od 20 dB/km. Članak Kao-Hockham inspirirao je veliki broj istraživača da počnu tražiti optička vlakna malih gubitaka. [[1970.]] godine na Corning Glass Works su [[Donald Keck]], [[Peter Schultz]] i [[Robert Maurer]] uspješno napravili prvo optičko vlakno dužine stotinu metara s niskim gubitcima, manje od 20 dB/km i kristalne čistoće kakvu su predložili Kao i Hockham.
| |||