|
| prebivalište = [[Milano]]
| državljanstvo =
| narodnost = [[HrvatiSrbin|HrvatSrbin]]
| etnicitet =
| polje = [[fizika]]<br>[[astronomija]]<br>[[matematika]]
| fusnote =
}}
'''O. Ruđer Josip Bošković''' ([[Dubrovnik]], [[18. svibnja]] [[1711]]. – [[Milano]], [[13. veljače]] [[1787]].), [[HrvatskaSrbi|hrvatskisrpski]] [[matematika|matematičar]], [[astronomija|astronom]], [[geodezija|geodet]], [[fizičar]] i [[filozofija|filozof]]; [[Isusovci|isusovac]].
== Životopis ==
Bošković je rođen u Dubrovniku kao šesti sin i osmo dijete u obitelji koju su osnovali [[Nikola Bošković]] (preselio iz sela [[Orahov Do|Orahova Dola]] u Dubrovnik oko 1688. – Dubrovnik, 1721.) i Paola Bettera (Dubrovnik, 1674. – Dubrovnik, 1776.).<ref>[http://www.google.de/url?sa=t&source=web&cd=10&ved=0CFYQFjAJ&url=http%3A%2F%2Fwww.ifzg.hr%2Fdjelatnici1%2Fmartinovic%2FLjetopis%2520zivota%2520i%2520djela%2520Rudera%2520Boskovica.PDF&rct=j&q=%22orahov%20dol%22&ei=bMhxTof_MKTY4QTasYG1CQ&usg=AFQjCNHg9sG23xB265MfrP2jVaxUz4TpEw&cad=rja [[Ivica Martinović]], Ljetopis života i djela Ruđera Boškovića, Dubrovački horizonti 35 (1995), pp. 41-48. Posebni otisak (pristupljeno 15. rujna 2011.)]</ref> Osnovno obrazovanje je stekao u Dubrovniku, a s 15 godina odlazi u [[Rim]], gdje stupa u isusovačko [[Papinsko sveučilište Gregoriana|Papinsko sveučilište Gregorianu]] i [[1732]]. godine završava filozofiju, a nedugo potom i teologiju. Po svršenom studiju teologije zaređen za [[svećenik]]a i stupio je u [[Isusovci|isusovački red]]. Godine [[1740]]. postaje profesor matematike.<br>
Njegova slava je zasjenila njegove, za hrvatsku kulturu vrijedne spomena braću i sestre: [[Petar Bošković|Petra]], [[Baro Bošković|Bara]] i [[Anica Bošković|Anicu]]. Pritom valja napomenuti da je Ruđer Bošković i među predcima imao hrvatske pjesnike: unuk je religijskog pjesnika [[Baro Bettera|Bara Bettere]].
=== Matematika ===
Boškovićev uspjeh slave tri države: [[Hrvatska]], [[Italija]] i [[Srbija]].
VećinaDeo izvora govori o njegovu hrvatstvu.<ref name="Dadić">Dadić, Žarko. ''Ruđer Bošković'' (usporedan tekst na hrvatskom i engleskom). Zagreb: Školska Knjiga, 1987.</ref> U pismima sestri Anici (Anna), govori joj kako nije zaboravio hrvatski jezik.<ref name="Dadić">Dadić, Žarko. ''Ruđer Bošković'' (usporedan tekst na hrvatskom i engleskom). Zagreb: Školska Knjiga, 1987.</ref>
Bošković nikada nije osporavao svoju povezanost s rodnim gradom, pokrajinom i narodom. Kad ga je d`Alembert u jednoj svojoj publikaciji nazvao »talijanskim matematičarem velikoga ugleda«, Bošković je u djelu Voyage astronomique et geographique to ispravio napisavši da je Dalmatinac iz Dubrovnika, a ne Talijan.<ref name="Letica">Marito Mihovil Letica: Bošković je samo Hrvat, [[Hrvatsko slovo]], 27. siječnja 2012., str. 16.-17. </ref> Većina njegovih pisama rodbini i prijateljima u Dubrovniku napisana je na hrvatskom (ilirskomsrpskom) jeziku.<ref name="Hans Ullmaier">http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac386.nsf/AllWebDocs/Rugjer_Boskovic_je_nas_suvremenik_ Hans Ullmaier, Rugjer Bošković je naš suvremenik, Vijenac, Broj 386 – 387, 18. prosinca 2008., ISSN 1330-2787 (pristupljeno 15. rujna 2011.)</ref>
Kad je bio u [[Beč]]u [[1757]]., uočio je hrvatske vojnike kako idu na bojište u tijeku [[Sedmogodišnji rat|Sedmogodišnjeg rata]] i odmah otrčao vidjeti ih, želeći im 'Božju pomoć' po starom hrvatskom običaju.<ref name="Harris"> Harris, Robin. ''Dubrovnik, A History''. London: Saqi Books, 2003. ISBN 0-86356-332-5 </ref> U pismu bratu Baru u Dubrovniku iz Beča 1757., opisuje taj susret s časnicima hrvatskih postrojbi. Na kraju pisma oduševljeno je napisao: »''Eviva Haddick e i nostri Croati!''«<ref name="Hans Ullmaier"/><ref name="Letica"/><ref>Letica napućuje na [[Vladimir Varićak]]: Ulomak Boškovićeve korespondencije, Zagreb, 1911., str. 344.-346.</ref> Dok je živio u [[Pariz]]u, svjedočio je jednoj vojnoj paradi, te kad je opazio hrvatsku jedinicu iz Dubrovnika izgovara: "''Evo ih, moji hrabri Hrvati!''".<ref name="Harris"> Harris, Robin. ''Dubrovnik, A History''. London: Saqi Books, 2003. ISBN 0-86356-332-5 </ref>.
Talijani tvrde da je Boscovich (talijanski) upamćen kao [[Talijani|Talijan]]. Prema tomu, rođen je u gradu križanih kultura - hrvatske i talijanske, a viši sloj građanstva Dubrovnika (tako i Boškovići) bili su pod jakim utjecajem talijanske kulture (rimsko-dalmatinska kultura). Obitelj njegove majke došla je iz Italije, porijeklom Talijani, te je bio pod utjecajem talijanskoga i u životu i u karijeri; Preselio se u Italiju u 14. godini života gdje provodi većinu svoga života. U nekoliko je enciklopedija opisan kao talijanski znanstvenik. Talijanski je koristio i u privatne svrhe, a [[Voltaire]] je Boškoviću pisao na talijanskom kao "znak poštovanja". Bošković je uvijek govorio o Italiji kao "pravoj i slatkoj majci".<ref>[http://www.arcipelagoadriatico.it/biografie/bio_dal/boscovich_ruggero_giuseppe.htm Boškovićeva biografija (na talijanskom)]</ref>
Međutim, Bošković osobno poriče da je Talijan. Naime kada je predložen kao talijanski matematičar, odgovara u svojoj bilješci iz ''Voyage astronomique et geographique'' da je "''autor Dalmatinac iz Dubrovnika, a ne Talijan''."
Srbi tvrde kako je podrijetlo njegove obitelji iz [[Crna Gora|Crne Gore]] (što ga zapravo čini [[Crnogorci|Crnogorcem]], a ne [[Srbi]]nom).<ref name=Scepanovic>Slobodan Šćepanović, О поријеклу породице и коријенима предака Руђера Бошковића, Историјски записи 3/1995, Podgorica 1995.</ref>.
Velikosrpski posezači za hrvatskom kulturnom baštinom su ignorirali mnoštvo činjenica kad su Ruđera Boškovića prisvajali sebi. Korijeni ovih posizanja su u neuspjelim teritorijalnim osvajanjima hrvatskih zemalja, posebice Dubrovnika i dubrovačkog kraja, bogate srednjovjekovne i novovjekovne kulturne baštine, zbog čega je velikosrbima Dubrovnik objektom trajnih zemljopisnih i kulturoloških frustracija; iste su vrste velikosrpska posezanja za starim piscima i znanstvenicima inih krajeva neupitna hrvatskog i katoličkog identiteta: Hvara, Splita, Šibenika, Zadra i dr. Metodološki ta posezanja traže podlogu u nezdravom nagnuću Vuka Stefanovića Karadžića za posrbljivanjem svih štokavaca; ista posezanja na kraju završavaju preko krajnosti te proglašavaju čakavske krajeve srpskim.<!-- to je ono kad prisvajaju splitske, hvarske, zadarske, šibenske i ine pisce i znanstvenike --> Slučaj Ruđera Boškovića, kojeg je iznjedrila kultura grada Dubrovnika i stare Dubrovačke Republike, zapravo je samo jedan vid velikosrpskog svojatanja Dubrovnika. <ref name="Letica"/>
Temeljni i odlučujući razlog koji velikosrpski posizači zanemaruju jest Boškovićeva pripadnost zapadnom kulturnom krugu odnosno zapadnom okcidentalnom katoličkom svijetu, u koji srpska kultura ne spada. <ref name="Letica"/>
<!-- To je kriterij koji i osobe nesporno nehrvatskog podrijetla (dijelom ili u potpunosti: Pavao Ritter Vitezović, Ljudevit Gaj, Stanko Vraz, Dimitrije Demeter, Vid Morpurgo, Vatroslav Lisinski i ini) stavlja u nesporno hrvatsku kulturu, a koji su velikosrpski posezači prešutili i zanemarili.-->
Velikosrbi koji nazivaju Dubrovnik "srpskom Atenom" ne mogu obrazložiti kako je s logičke i psihološke točke gledanja moguće objasniti da su ljude i najdragocjenije spomenike tog grada, "biser njihove kulture", razarali 1991.-1995. s onolikom destruktivnom mržnjom. Točnije, radi se o mitološki ponesenom pozerstvu.<ref name="Letica"/>
Svi Boškovićevi pretci po očevoj strani upisani su u rimokatoličke matice, što je jedna od činjenica koje velikosrpski posizači izbjegavaju spomenuti.<ref name="Letica"/>
== Izabrane teze ==
|
