Ferdinand Kovačević: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
[[Datoteka:Ferdinand Kovačević.jpg|mini|Bista pred [[Tehnički muzej|Tehničkim muzejem]] u Zagrebu, postavljena 1999.]]
 
'''Fedinand Kovačević''' ([[1838.]] - [[1913.]]), izumitelj, stručni pisac, pionir [[Hrvatska|hrvatske]] [[Telegrafija|telegrafije]].
Redak 6:
 
== Životopis ==
Rođen je 25. travnja 1838. u Gospiću. Njegov roditelji bili su Marija rođ. Pavičić i Matija koji je bio poručnik u regimenti u [[Otočac|Otočcu]]. Do 1858. školovao se u Gospiću. Godine 1859. poslan je na jednogodišnje školovanje na Vojnu akademiju u Bečkom Novom Mjestu. U lipnju iste godine sudjeluje u ratu Austrije protiv [[Pijemont|Pijemonta]]. Dekretom od 1. lipnja 1860. imenovan je topničkim potporučnikom I. klase. Kao poručnik u topništvu služi do 1866. kada je dodijeljen Telegrafskoj upravi u Josefstadtu (Josefovu), Češka. Iste se godine, 31. srpnja oženio Čehinjom Theresom Arnost s kojom će imati sina Ferdinanda[[Ferdo_Kovačević|Ferdu]] (slikar) i kćer Tereziju, a koja će umrijeti 1876. Drugi put se ženi 13. kolovoza 1878. Doricom pl. Kosovac s kojom će imati kćer Dragu (Dragicu) (kasnije udanu Häusler, pijanistica). Godine [[1869.]] imenovan je podgrađovođom [[brzojav]]a u Telegrafskom inspektoratu za Hrvatsku i Slavoniju u Zagrebu čiji će voditelj postati 1870. Godine [[1872.]] postaje tajnika Direkcije telegrafa za Hrvatsku i Slavoniju u [[Zagreb]]u. Iste je godine časno otpušten iz vojske. Nakon umirovljenja 1887., prihvatio se dužnosti tajnika, a kasnije i ravnatelja „Prve činovničke zadruge“ u Zagrebu. Godine 1886. postaje vanjski član Elektrotehničkoga društva u Beču. Umire 27. svibnja 1913. u Zagrebu. Pokopan je u mirogojskim Arkadama u kojima stoji spomen-ploča s natpisom: ''Ferdinand Kovačević, kr. brzojavni tajnik u m., ravnatelj I. hrv. činovničke zadruge, 1838. – 1913.''
 
==Pionir hrvatske telegrafije i začetnik hrvatske elektrotehnike==
Redak 22:
* Godine 1881. u izdanju izdavača H. Dominicusa u Pragu objavio je zbirku zadataka iz elektrotehnike: ''Sammlung von Aufgaben aus der galvanischen Elektrizitätslehre mit besonderer Rücksicht für Telegraphenbeamte'' – 137 stranica sa 370 zadataka.
 
* Godine 1889. u Zagrebu je tiskana knjiga: ''Das halbpolarisierte oder Universal-Relais, dessen Theorie und Anwendung zur Duplex und Quadruplex-Correspondenz'' (Polupolarizirani ili univerzalni relej, njegova teorija i primjena za dupleksne i kvadripleksne veze). Ima 245 stranice s 38 slika. U onodobnim recenzijama knjiga je ocijenjena kao važan doprinos u razvoju telegrafije.
 
* Njegova knjiga ''Elektromagnetični brzojav – osobitim obzirom na poštansko-brzojavne otpravnike'', tiskana [[1892.]] u Zagrebu – smatra se '''prvom stručnom knjigom iz elektrotehnike na hrvatskom jeziku'''. Posvećena je „Presvijetlom i visokorođenom gospodinu barunu Ljudevitu Ožegoviću, Balabuševačkomu i Belskom, C. i Kr. komorniku itd.“