Razlika između inačica stranice »Sveti Vid«

Obrisano 40 bajtova ,  prije 5 godina
bez sažetka
m
{{dz}}
[[Datoteka:Sveti Vid stendarac 180408.jpg|mini| Riječki Sveti Vid danas je u najstarijem liku još uvijek sačuvan na Trgu pred Crkvom Svetog Jeronima, gdje je uklesan 1509. godine na stendarcu (kamenom stupu za zastavu). Tamo je on fini i otmjeni mladi gospodin, plemić i vitez koji nosi mučeničku palmu u jednoj ruci, a grad Rijeku u drugoj.]]
[['''Sveti Vid]]''' (Mazzara del Valla, otoku [[Sicilija]], [[3. stoljeće]])
 
Bio je progonjeni kršćanin. Njegovo se mučeništvo zbilo na početku [[Dioklecijan|Dioklecijanova]] progonstva negdje oko g. [[304.]] ili [[305.]] Kult mu se počeo širiti oko [[600.]] godine kada je o njegovom životu i mučeništvu bila sastavljena prva legenda i kada je njemu u čast bila sagrađena prva crkva u Rimu. Tada je u rimskoj pokrajini [[Lukanija|Lukaniji]] napisano djelo Passio S. Viti (Mučeništvo sv. Vida).
Prema tome spisu Vid se kao sin bogate ali još poganske obitelji rodio u današnjoj Mazara del Vallo, na jugozapadnoj obali otoka Sicilije. Kad mu je bilo tek 7 godina morao je zbog svoje vjere i pripadnosti Kristu, zajedno sa svojim odgojiteljem Modestom i hraniteljicom Krescencijom, pobjeći u daleku Lukaniju, budući da ga je njegov otac, po imenu Hylas, htio prisiliti na otpad od vjere. Njegov je bijeg pao baš u doba velikog Dioklecijanova progonstva pa je Vid i u tuđini za svoju vjeru morao trpjeti. Uhvaćen kao kršćanin, sa svojim je skrbnicima odveden u [[Rim]]. Tu je Vid učinio nekoliko čudesa, među njima i čudesno ozdravljenje careva sina, koji bijaše opsjednut. Unatoč tomu, bio je sa svojim pratiocima osuđen na smrt. Nakon uobičajenih mučenja bačen je u kotao vrelog ulja. No iz njega bi spašen od anđela koji ga otprati u Lukaniju, gdje mladić umre. Godine [[756.]] njegove su relikvije bile prenesene u St. Denis kod [[Pariz]]a. Godine [[836.]] Vidove je relikvije opat [[Hilduin]] dao slavnome [[samostan]]u Korvey na rijeci Weseru. Taj samostan kasnije postade središtem štovanja sv. Vida. [[Sveti Vjenceslav|Sv. Vjenceslav]], [[Češka|češki]] vojvoda, dobio je u Korveyu ruku sv. Vida i prenio je u [[Prag]], sagradivši njemu u čast crkvu. Na temeljima te crkve podići će se kasnije divna gotska katedrala, možda jedna od naljepših crkava katoličkoga svijeta.
 
== Kult sv. VidaŠtovanje ==
[[Datoteka:Rijeka Korzo Dani Sv Vida 090610 2 roberta f.jpg|mini|Riječki Korzo tijekom Dana sv. Vida]]
[[Datoteka:Dan svetog Vida Katedrala sv Vida Rijeka 15062012 2 roberta f.jpg|mini|lijevo|[[Katedrala sv. Vida u Rijeci]] s povijesnom zastavom s prikazom sv. Vida i povijesnog [[Riječki grb|riječkog grba]]]]
KultŠtovanje Sv. Vida zahvatiozahvatilo je snažno slavenske zemlje gdje je, čini se, zbog sličnosti imena nadomjestio stari slavenski poganski kult [[Svetovid|Sventovida]]. Stoga su crkve Sv. Vida u pravilu sagrađene na uzvisinama, odakle Sv. Vid "sve vidi". U našim krajevima Sv. Vid bio je zaštitnik očiju, odnosno ljudskog vida, a to je bilo moguće samo u južnoslavenskim jezicima, gdje sveti Vid "vidi" gdje njegovo ime glasi Vid, a ne Vit, Veit, Vito, Guido ili Guy. Ikonografija ga prikazuje kao mladića s palmom, u kotlu , katkad s gavranom i lavom. Mladenački lik sv. Vida u kotlu najučestaliji je njegov ikonografski motiv. Kod nas je najpoznatija katedrala Svetog Vida u Rijeci ([[Rijeka]]) čiji je zaštitnik. Svetog Vida zazivaju u pomoć padavičari, histerici, opsjednuti. Njegova se zaštita moli za vrijeme grmljavine, nevremena, [[požar]]a, neplodnosti i jalovosti, kad valja izvesti neke teške zadatke. Kao svoga zaštitnika slave ga apotekari, pivari, gostioničari, podrumari, kazandžije, vinogradari, glumci. Preporučuju mu se i ljudi slabog sluha i vida. Godine [[1991.]] u Starigradu, zapravo u nekadašnjem Predislavcu/Pribislavcu kraj [[Koprivnica|Koprivnice]] je bila osnovana udruga koja je njegovala štovanje Sv. Vida (kasnije nazvana [[Kulturno-prosvjetiteljsko društvo "Fran Galović"]], koje se zalagalo za obnovu njegovog štovanja u okolici Koprivnice, [[Podravina]]. Želja udruge je bila da se obnovi [[Kapela Svetog Vida kraj Koprivnice]]). Danas Udruga opet nosi stari naziv i nastavlja štovanje Sv. Vida.
Ikonografija ga prikazuje kao mladića s palmom, u kotlu, katkad s gavranom i lavom. Mladenački lik sv. Vida u kotlu najučestaliji je njegov ikonografski motiv. Kod nas je najpoznatija katedrala Svetog Vida u Rijeci čiji je zaštitnik. Svetog Vida zazivaju u pomoć padavičari, histerici, opsjednuti. Njegova se zaštita moli za vrijeme grmljavine, nevremena, [[požar]]a, neplodnosti i jalovosti, kad valja izvesti neke teške zadatke. Kao svoga zaštitnika slave ga apotekari, pivari, gostioničari, podrumari, kazandžije, vinogradari, glumci. Preporučuju mu se i ljudi slabog sluha i vida. Godine [[1991.]] u Starigradu, zapravo u nekadašnjem Predislavcu/Pribislavcu kraj [[Koprivnica|Koprivnice]] je bila osnovana udruga koja je njegovala štovanje Sv. Vida (kasnije nazvana [[Kulturno-prosvjetiteljsko društvo "Fran Galović"]], koje se zalagalo za obnovu njegovog štovanja u okolici Koprivnice, [[Podravina]]. Želja udruge je bila da se obnovi [[Kapela Svetog Vida kraj Koprivnice]]). Danas Udruga opet nosi stari naziv i nastavlja štovanje Sv. Vida.
 
Od [[1991.]] godine Grad Rijeka ponovno nakon 45 godina, svake godine obilježava Dan svoga zaštitnika Svetog Vida, pa je [[15. lipnja|15. lipanj]] ujedno postao i Dan Grada Rijeke koji se svečano obilježava vjerskim i pučkim slavljem.<ref>http://www.rijeka.hr/Default.aspx?sec=946</ref>
 
== Povezani članci ==
{{GLAVNIRASPORED:Vid}}
[[Kategorija:Sveci]]
 
<!-- interwiki -->