Morski sisavci: razlika između inačica

Većina kopnenih životinja može manje ili više dobro plivati. Životinje koje žive u vodi ovu osnovnu osobinu su dopunile promjenom [[ekstremitet]]a i drugih dijelova tijela. Tako su mnoge takve [[vrsta|vrste]] razvile [[plivaća kožica|plivaće kožice]] između prstiju svih četiri ekstremiteta što im omogućuje potisak veće količine vode. Plivaće kožice imaju i neki [[sisavci]] koji ne žive trajno u vodi. Tako ih imaju [[Australija|australski]] [[čudnovati kljunaš]]i, neke vrste [[glodavci|glodavaca]] kao na primjer [[dabrovi]], neki [[kukcožderi]] kao što su [[desmani]] (Desmaninae), ili neke [[zvijeri]] kao što su [[vidre]]. Uz to, kao pomoć za kretanje i upravljanje kretanjem u vodi, neke su životinje u tu svrhu preoblikovale rep, a osim toga, svi sisavci koji žive u vodi imaju tijelo oblikovano na način da izaziva najmanji mogući otpor vode.

 

 

Ovo preoblikovanje najmanje je napredovalo, od svih morskih sisavaca, kod perajara. Kod njih prednje noge predstavljaju peraje s potpuno prisutnim zrakama svih pet prstiju. Zraka prvog prsta je pri tome značajno duža i snažna, a ostale se ravnomjerno skraćuju. I zadnji ekstremiteti imaju svih pet zraka, a tu su dvije vanjske zrake značajno duže. Plivaće kožice su duže od zraka prstiju a podržavaju ih [[hrskavica|hrskavičasto]] tkivo. Kretanje, a time i korištenje peraja je kod dvije grupe tuljana različito: dok [[ušati tuljani]] koriste prednje peraje za kretanje u vodi a zadnje koriste samo za upravljanje i podupiranje, [[pravi tuljani]] koriste zadnje ekstremitete koji su se pomakli prema završetku tijela za kretanje, a prednje za upravljanje i podršku.