Wikipedija

Križni put (1945.): razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Redak 1:
Imenom '''Križni put''', uz asocijaciju na osnovno značenje sintagme [[Križni put]], naziva se stradanje pripadnika poraženih snaga [[NDH]] i izbjeglih hrvatskih civila nakon izručenja Jugoslavenskoj armiji kraj [[Bleiburg]]a 15. svibnja 1945. godine.
 
Masovne likvidacije izvršene su kod [[Maribor]]a, [[Celje|Celja]], [[Kočevje|Kočevja]] i drugdje u [[Slovenija|Sloveniji]], a u Hrvatskoj u okolici [[Krapina|Krapine]], [[Samobor]]a, [[Karlovac|Karlovca]], [[Sisak|Siska]], [[Bjelovar]]a i drugdje. Znatan broj ljudi pomro je od iscrpljenosti i zaraznih bolesti u raznim logorima koje su osnovale komunističke vlasti. Masovno stradanje trajalo je od svibnja do kolovoza 1945. godine. Opća amnestija proglašena je 3. kolovoza 1945., ali je ubijanja (iako u manjem obimu) bilo i kasnije. Postoje vrlo različite procjene broja ubijenih tako da na primjer [[Hrvatska enciklopedija (LZMK)|Hrvatska enciklopedija]] navodi brojeve od 45.000 do 200.000;<ref>[[Hrvatska enciklopedija (LZMK)|Hrvatska enciklopedija]], sv. 6, 2004.</ref> dok Hrvatski obiteljski leksikon od istog izdavača iz 2005. godine govori o nekoliko desetaka tisuća ubijenih.<ref>[http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=20879 Križni put]</ref> Najvjerojatniji broj Hrvata koje su pobile snage Jugoslavenske armije, poprema posljednjimstanju istraživanjima 2007., je oko 5060.000.; Također,daljnjih trebaoko imati20.000 uje viduiz daredova supripadnika udrugih istonaroda vrijeme- prvenstveno Slovenaca, naSrba područjui Nijemaca.<ref>[http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=62389 Razmišljanja o broju Slovenijepogubljenih i drugdje,stradalih ubijenina mnogiBleiburgu zarobljenii četnicikrižnom putu], slovenskiMartina belogardejciGrahek Ravančić, kozaciČasopis za suvremenu povijest, Vol.40 NijemciNo.3 iProsinac dr2008., str. 856-857</ref>
 
==Ukupni broj žrtava==
Redak 8:
[[Datoteka:M 037.JPG|mini|Spomen obilježje u [[Partizanski poslijeratni zločini u Maceljskoj šumi|Maceljskoj šumi]]]]
 
Više od 60 godina nakon događaja i 25 godina nakon rušenja komunizma (2015.), još ne postoje egzaktna istraživanja o broju žrtava [[Bleiburški pokolj|Bleiburškog pokolja]] i Križnog puta. PrilikaU darazdoblju senakon to učini propuštena je 1990-ih godina, jer je Hrvatska bila teško pogođena ratom i ratnim razaranjima, te je u to vrijeme prioritet bilo oslobađanje okupiranih područja, njihova mirna integracija te obnova2000. Tijekom posljednjih nekoliko godinagodine, ipak, istraživanjimaznanstvena istraživanja u Sloveniji i Hrvatskoj, kao i istraživanja stranih stručnjaka koji su se tim bavili tim događajima bavili (u tokojima su doba ubijenipobijeni i mnogi Nijemci, Kozaci i drugi), daju okviran broj koje se mogu smatrati približno pouzdanim.
 
General JNA Ivan Dolničar u članku za glasilo [[Savez komunista Jugoslavije|KPJ]] "Borba" 1949. god. citira ''Saopštenje'' Ministarstva unutrašnjih poslova FNRJ iz iste godine, prema kojem je u operacijama na kraju rata "zarobljeno 341.405 neprijateljskih vojnika, od kojih je: '221.287 okupatorskih vojnika (…) i 120.150 kvislinških vojnika'. Ivan Dolničar procjenjuje da je u tim operacijama pobijeno ("poginulo", piše Dolničar na način koji dopušta da pomislimo da su svi oni izgubili život u borbi) daljnjih 100.000 "neprijateljevih vojnika".<ref>[http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=62389 "Razmišljanja o broju pogubljenih i stradalih na Bleiburgu i križnom putu"], '''<nowiki/>'''Martina Grahek Ravančić, Časopis za suvremenu povijest, Vol.40 No.3 Prosinac 2008., str. 863</ref>
===Procjene===
 
Hrvatski povjesničar Vladimir Geiger iznosi 2010. godine da se ne smije zaboraviti da su i pripadnici drugih etničkih skupina ubijani u komunističkom teroru na kraju 2. svjetskog rata - tako je u masovnim ubojstvima za koje su odgovorne jugoslavenske komunističke vlasti i u logorima koje su one organizirale, u razdoblju 1944. - 1948. godine život izgubilo 70.000 F[[Volksdeutsche|olkdsojčera]] iz raznih krajeva Jugoslavije (najviše iz [[Vojvodina|Vojvodine]]), od toga 64.000 civila; u tom broju civila je približno 4.500 hrvatskih Folksdojčera - od ukupno oko 20.000 pripadnika te etničke skupine koji su u Hrvatskoj živjeli prije II. svjetskog rata. Ratni gubici etničkih Hrvata od terora snaga pod kontrolom [[Jugokomunizam|jugokomunista]] u II. svjetskom ratu i poraću su slabije istraženi, a Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Republike Hrvatske ukinuta je 2002.<ref>[http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=100752 "Ljudski gubici Hrvatske u Drugom svjetkom rati i u poraću koje su prouzročili Narodnooslobodilačka vojska i Partizanski odredi Jugoslavije/Jugoslavenska armija i komunistička vlast. Brojidbeni pokazatelji (procjene, izračuni, poposi) Case study: Bleiburg i folksdojčeri"], Vladimir Geiger, Časopis za suvremenu povijest, Vol.42 No.3 Prosinac 2010
</ref>
 
===Procjene iz razdoblja do početka 1990.- ih godina===
U razdoblju do oko 1990. godine, iznesene su vrlo različite procjene ukupnog broja žrtava. Pri tome često nije sasvim jasno misli li se samo na Hrvate (vojnike vojske NDH, ustaše i civile), ili na ukupne žrtve među ubijenim zarobljenicima (uključujući četnike, crnogorske separatiste, Kozake, Nijemce, slovenske belogardejce i dr.). Donosimo pregled procjena od najmanje do najveće.
*[[Milovan Đilas]] i [[Mate Meštrović]]: 20.000
Line 31 ⟶ 36:
* U Hrvatskom se obiteljskom leksikonu broj ubijenih procjenjuje na više desetaka tisuća <ref>http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=20879</ref>
 
===Današnje stanje istraživanja===▼
===Nikad se nije pokušalo napraviti popis žrtava===
Slovenski povjesničar [[Mitja Ferenc]], koji na tim istraživanjima radi od godine [[2001.]], procjenjujeiznosi u intervjuu iz 2005. godine procjenu da je na području Slovenije odmah poslije rata ubijeno više od 100.000 ljudi (uključujući Hrvate, Slovence, Nijemce i druge). Ta procjena ne obuhvaća ljude koji su na Križnom putu postradali drugdje u Jugoslaviji.<ref>[http://24ur.com/bin/article.php?article_id=2057082 Intervju"Kardelj M.je Ferencazahteval iz'čiščenje'"], "24 ur", 31. svibnja 2005.] (slovenski)</ref>▼
Teško je shvatljivo zašto hrvatska vlast i povjesničarska znanost nakon 1990. nisu uložile nikakav trud da se žrtve, koliko je god moguće, poimenično prebroje i dođe do približno pouzdanog ukupnog broja žrtava po kategorijama (ubijeni ustaše, domobranski časnici, domobranski vojnici, [[civili]], ubijeni odmah po predaji, ubijeni kasnije, uhićeni i ubijeni u gradovima…)
 
<nowiki> </nowiki>U [[Hrvatski institut za povijest|Hrvatskom institutu za povijest]] istraživači rade na projektu »Ljudski gubici Hrvatske u Drugom svjetskom ratu i poraću«. Voditelj projekta je dr.sc. [[Vladimir Geiger]]. Posljednjuiznosi svoju procjenu ukupnog broja žrtava iznio je u intervjuu<ref>[http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=11464 Glas Koncila]</ref> tjedniku ''[[Glas Koncila]]'', [[13.iz svibnja]] [[2007]]. Evo ključnog brojagodine:▼
Postojala je svojedobno saborska [[Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava]]. Bila je ukinuta, po svoj prilici s pravom, jer stvarni posao nije obavila, nego se usredotočila na (uglavnom uzaludne) pokušaje negiranja pokolja za koje su krive vlasti [[NDH]] [[1941]].-[[1945]].. Tada, sredinom 1990-ih, još je bilo dovoljno živih svjedoka, moglo ih se sve anketirati u jednoj kampanji, otvoriti fajl za svaku navedenu žrtvu (što je radio [[1945]]., kada je posljednji put viđen živ itd.), sve unijeti u baze podataka, uspoređivati i sumirati, naravno uz studij dokumenata, rezultate iskapanja i druge metode.
 
:"Na području NDH, što se Hrvata tiče, stradalo je oko 180.000 do 240.000 osoba, najmanje oko 65.000 kao žrtve nacističkog, fašističkog, četničkog i ustaškog terora, oko 45.000 stradalo je kao pripadnici partizanskoga pokreta, a ostali su stradali kao pripadnici Oružanih snaga NDH te kao žrtve partizanskih i komunističkih zločina tijekom rata i u neposrednom poraću. Dakako, ne smijemo zaboraviti, na području NDH znatna su stradanja Srba, a posebno je tragična sudbina Židova i Roma.▼
Postojalo je svojedobno i [[Hrvatsko društvo za istraživanje žrtava rata i poraća]] (davno je izgleda nestalo, nema ga na Internetu), a neka istraživanja radile su razne organizacije, ali ni do kakvih iole egzaktnih podataka nije se došlo. Povjesničar dr. [[Josip Jurčević]], koji je bio predsjednik navedenog Društva i profesionalno radio za saborsku Komisiju, svoj je znanstveni rad usmjerio na osudu totalitarne komunističke ideologije, što ne pomaže u diskusiji koliki je broj žrtava stvarno bio.
 
Ostajalo se na izražavanju snažnih emocija i osuda, političkim i ideološkim manipulacijama. Tako je bilo cijelo poratno vrijeme i sa svim žrtvama Drugoga svjetskog rata u Jugoslaviji, ali niz popisa jest bio načinjen, možda ne po besprijekornoj metodologiji, ali neusporedivo više nego što je samostalna Hrvatska napravila (pa se recimo na osnovu tih popisa može pobiti velikosrpska propaganda o milijun mrtvih u Jasenovcu).
 
Ostaju zbog toga gorak ukus i sumnje. Prilika je propuštena, svjedoci su u međuvremenu uglavnom pomrli.
 
▲===Današnje stanje istraživanja===
▲U [[Hrvatski institut za povijest|Hrvatskom institutu za povijest]] istraživači rade na projektu »Ljudski gubici Hrvatske u Drugom svjetskom ratu i poraću«. Voditelj projekta je dr.sc. [[Vladimir Geiger]]. Posljednju procjenu ukupnog broja žrtava iznio je u intervjuu<ref>[http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=11464 Glas Koncila]</ref> tjedniku ''[[Glas Koncila]]'', [[13. svibnja]] [[2007]]. Evo ključnog broja:
 
▲:Na području NDH, što se Hrvata tiče, stradalo je oko 180.000 do 240.000 osoba, najmanje oko 65.000 kao žrtve nacističkog, fašističkog, četničkog i ustaškog terora, oko 45.000 stradalo je kao pripadnici partizanskoga pokreta, a ostali su stradali kao pripadnici Oružanih snaga NDH te kao žrtve partizanskih i komunističkih zločina tijekom rata i u neposrednom poraću. Dakako, ne smijemo zaboraviti, na području NDH znatna su stradanja Srba, a posebno je tragična sudbina Židova i Roma.
 
:Procjene o broju stradalih na području Jugoslavije od partizana i komunista tijekom Drugoga svjetskog rata i u neposrednom poraću kreću se u rasponu oko 180.000 do 250.000.
 
:Prema najnovijim istraživanjima austrijskoga povjesničara [[Michael Portmann|Michaela Portmanna]], koja mi se čine najtemeljitijim i najprihvatljivijim, ukupni ljudski gubici koji se podrazumijevaju pod pojmom Bleiburg i »križni put«, mogu iznositi oko 80.000 (u taj su broj uključeni, osim Hrvata, i Nijemci, Slovenci, Srbi, Crnogorci, Bošnjaci, vojnici, ali i civili)."<ref>[http://www.glas-koncila.hr/index.php?option=com_php&Itemid=41&news_ID=11464 "Civilizacija traži cjelovitu istinu o žrtvama"] (intervju s povjesničarom Vladimirom Geigerom), Vlado Čutura za "Glas Koncila" 19 (1716), 13. svibnja 2007.</ref>
▲Slovenski povjesničar [[Mitja Ferenc]], koji na tim istraživanjima radi od godine [[2001.]], procjenjuje da je na području Slovenije poslije rata ubijeno više od 100.000 ljudi (uključujući Hrvate, Slovence, Nijemce i druge). [http://24ur.com/bin/article.php?article_id=2057082 Intervju M. Ferenca iz 2005.]
 
Može se dakle zaključiti da je broj od 200.000 i više žrtava samo među Hrvatima, koje se i dalje javno ponavljaju, nesumnjivo pretjerane. Gore spomenute procjene Tuđmana i Žerjavića, oko 50.000 žrtava među Hrvatima, prema dosadašnjim rezultatima istraživanja najvjerodostojnije su.
 
===O pretjerivanju u broju žrtava===
Jasno je, da preživjeli svjedok masovnog ubojstva može pretjerivati. Vrlo jasan slučaj opisan je u članku [[Španovica#Ukupan broj žrtava|Španovica]]: Od četiri izvora u kojima se govori o žrtvama partizanskog napada na Španovicu 4-6. listopada 1942., jedan spominje 400 žrtava. To znatno odskače od ostalih izvora, pa ga možemo odbaciti kao pretjerivanje. Druga tri izvještaja, iz dva nezavisna izvora (NOP i NDH), spominju 204, 205 odnosno 220 žrtava. To je vrlo blizu, pa bismo imali razloge smatrati vjerodostojnim. Međutim, [[Tonči Erjavić]], koji je razgovarao sa desetinama preživjelih i popisao sve "muške glave" u selu i njihove sudbine, te sve žene i djecu koji su poginuli, došao je do broja od 129, a od toga su osmero ubili ustaše koji su ušli u selo 6. listopada popodne! Taj je broj vrlo pouzdan: dakle, gotovo dvaput manji od onih u naizgled pouzdanim dokumentima. A često takvi uopće ne postoje, nego raspolažemo samo nesigurnim procjenama ("400").
 
Takvo napuhavanje vidljivo je u slučaju [[sabirni logor Jasenovac|sabirnog logora Jasenovac]], kada je ''Komisija za utvrđivanje ratnih zločina okupatora i njihovih pomagača'' već 1945. navela broj od 500.000 do 600.000, a pri tome je ipak zanemarila neke još veće procjene koje je čula. Kasnije se broj iz političkih razloga još napuhivao. Prema današnjim istraživanjima, broj žrtava je između 70 i 100.000. [[Vladimir Žerjavić]] je ukazao na oba pretjerivanja, pa je svojoj knjizi dao naslov ''Opsesije i megalomanije oko Jasenovca i Bleiburga''.
 
== Povezani članci ==
*[[Pokolj u Bleiburgu]]
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Križni_put_(1945.)"