Matej Ninoslav: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
{{Monarh
| ime = Matej Ninoslav
| slika =[[banninoslavpečat.jpg]]
| opis =Pečat bana Mateja Ninoslava
| titula = [[Hrvatski vladari#Bosanski kraljevi|Ban Bosne]]
| vladavina =[[1232.]] - [[1250.]]
| krunidba =
| prethodnik = [[Stjepan Kulinić]]
| nasljednik = [[Prijezda I. Kotromanić]]
| regent =
| titula1 =[[Dodatak:Popis splitskih knezova i kapetana|Knez Splita]]
| vladavina1 =[[1244]].
| krunidba1 =
| prethodnik1 =Bernard iz Trsta
| nasljednik1 =[[Hugrin]]
| regent1 =
| titula2 =
| vladavina2 =
| krunidba2 =
| prethodnik2 =
| nasljednik2 =
| regent2 =
| titula3 =
| vladavina3 =
| krunidba3 =
| prethodnik3 =
| nasljednik3 =
| regent3 =
| nasljeđe =
| supruga =
| supruge =
| suprug =
| supruzi =
| djeca =Stjepan
| puno ime =
| posthumno ime =
| dinastija =
| vladarska himna =
| otac =Radivoj
| majka =
| datum rođenja =
| mjesto rođenja =
| datum smrti =nakon [[1252.]]
| mjesto smrti =
| datum pokopa =
| mjesto pokopa =
| potpis =
| zanimanje =
| vjera =[[katolik]], [[Crkva bosanska|krstjanin]]
}}
'''Matej Ninoslav''' († o.1250.), [[Bosna|bosanski]] [[ban]] (1232.-1250.), pristaša bosanskih patarena. Bio je i [[Dodatak:Popis splitskih knezova i kapetana|knez Splita]] (1242.-1244.). Pristavši uz feudalce i heretike, izazvao križarski pohod hercega Kolomana (1238.), a zatim [[Bela IV.|Bele IV.]] (1244.) i morao priznati ugarsku vlast. Naslijedio ga je rođak [[Prijezda I. Kotromanić|Prijezda I.]] iz dinastije [[Kotromanići|Kotromanića]].<ref>[http://hol.lzmk.hr/clanak.aspx?id=27793 Hrvatski obiteljski leksikon]</ref>
U doba njegova banovanja herceg Koloman (1238.) i Bela IV. (1244) poduzeli su vojni pohod na Bosnu. Kad je 1235. kralj [[Andrija II.]] predao Bosnu na upravu svojem sinu, hercegu Kolomanu, koji je postavio Prijezdu za bana, Ninoslav se sklonio na jug, a 1240. sklopio s Dubrovčanima "vječni mir". Poslije Kolomanove smrti i tatarske navale [[Srednjovjekovna bosanska država|vratio se u Bosnu]] i prisilio rođaka Prijezdu na odstupanje s banske časti. Bela IV. ipak ga je uspio prisiliti na priznavanje ugarskog vrhovništva i davanje crkvene desetine. Nakon što je [[Bela IV.]] poduzeo novi pohod na Bosnu, Ninoslav je bio prisiljen odstupiti te mu se od 1253. gubi svaki trag.<ref>[http://proleksis.lzmk.hr/39007/ Proleksis enciklopedija]</ref>
==Životpis==
===Početak vladavine===
Razdoblje od početka XII stoljeća pa do dolaska na vlast bana Mateja Ninoslava 1232. godine u Bosni je obilježeno jačanjem i širenjem Crkve bosanske i njenog učenja, te naglim porastom moći i uticaja bosanske vlastele. Umjesto da se nakon čina odricanja 1203. godine hereza u Bosni smiri, kako su to u [[Rim]]u očekivali, došlo je do njenog širenja na Slavoniju. Dok su bosanski krstjani stupili u kontakt sa patarenima na zapadu. Jedna srednjovjekovna hronika bilježi da je 1233. godine ''antipapa'' albižana boravio u Bosni. Budući da Rim u Bosni nije uspio ojačati katoličanstvo, u Bosnu 1233. godine iz Rima dolazi kardinal Jakob. On je u Bosni zatekao novog bana, Mateja Ninoslava, porijeklom iz heretičke porodice, kojega je privolio, vjerovatno uz pritisak Kaločke nadbiskupije da prihvati katoličanstvo. Zajedno sa Ninoslavom na katoličanstvo je prešao i budući ban [[Prijezda I. Kotromanić]]. Prijezda je svog sina Stjepana predao dominikancima morao predti kao taoca, čime je jamčio da neće odstupiti od Rima. Budući da dubrovački nadbiskup nije poduzimao ništa protiv hereze u Bosni (Dubrovniku su bili važni privredni interesi u Bosni) kardinal Jakob za biskupa u Bosni postavlja dominikanca Ivana Teutonca. Dominikanci su istovremeno preuzeli vršenje inkvizitorske dužnosti, koju im je povjrio papa [[Grgur IX.]], za zasluge u borbi protiv albižana u južnoj Francuskoj.
===Razvoj feudalizma===
Razvoj bosanskog feudalizma pojačan je u prve tri decenije XIII stoljeća, istvoremeno feudalzam se razvijao i u Srbiji, Hrvatskoj, Ugarskoj...
Krupni velikaši nastoje da župe i oblasti, kojima su tada upravljali kao vladarevi službenici, pretvore u svoje posjede. Ban Matej Ninoslav je pisao papi Grguru IX. kako mu se vlastela ne pokorova po ''starom običaju'', nego samostalnoupravljaju povjerenim župama. Dok su njegovi prethodnici, žalio se ban, povjeralavali župe onim kome su htjeli i oduzimali župe kada su htjeli.
''I sada meni kada sam prešao na katoličku vjeru i počeo da gonim heretike, vlastela uskrćuje poslušnost krše stare običaje i zadržavaju posjede protiv moje volje. To bi bilo na korist vjere a na propast heretičke opačine. Ne smije se dopustiti da budem u gorem položaju nego što su bili moji preci zaraženi heretičkim krivovjerejem''.
Ovo pismo znači da je došlo do određenog sukoba između bana i vlastele. Nakon izvještaja da je ban Ninoslav ponovno prišao hereticima i da je njihov pokret zahvati i susjedne zemlje, naročito Slavoniju, papa obnvio zahtjev da se pokrene križarski rat protiv Bosne. Papa je u aktu iz [[1234]]. godine ustanovio ''naraslo je mnoštvo nevjernika tako da je sva zemlja žalosna i neprohodna pustinja, zarasla u trnje i koprive''. Križarska akcija se nije mogla sprovesti bez učešća Hrvatsko-ugarske kraljevine.
===Križarski pohod===
Bosanskom biskupu Ivanu Teutoncu je naređeno da poziva u križarski rat protiv bosanskih i slavonskih heretika. Križarska vojska je povjerena [[Koloman (herceg)|Kolomanu]], hrvatskom banu. Prema odluci ugarskog kralja, sa kojom se složio papa, Bosnu je trebalo staviti pod vlast hercega Kolomana. Time je križarski rat dobio značenje osvajačkog pohoda. Tako je ban Ninoslav bez razmišljanja se suprostavio Rimu i Kolomanu. Kada je optužen da je otpao od katoločanstva, ban je izjavio : ''iz nevolje primio pomoć heretika protiv svojih neprijatelja''. Rat je počeo 1235. godine i trajao tri godine sa prekidima. Križarima je pružen velik i jak otpor, pa je usljed teškoća ratovanja Ivan Teutonac napustio Bosnu. Herceg Koloman je uspio uz velike gubitke proćoi kroz Bosnu i Hum. Rat je okonačan pobjedom Bosne. Briga o bosanskim hereticima je predana Kaločkoj nadbiskupiji. Nasljednik Ivana tTeutonca, domaći bosanski dominikanac Ponsa je 1239. godine od herecga Kolomana dobio [[Đakovo]].
===Vladavina===
[[Datoteka:Seal of Ban Matej Ninoslav, 1240.jpg|thumb|Originalni pečat bana Mateja Ninoslava.]]
Nakon dobivenog rata, ban Ninoslav je u proljeće [[1240]]. godine zaključio ugovor s [[Dubrovnik]]om o trgovini. Tim je povodom ''veliki ban bosanski'' izdao povelju ajedno sa svojom vlastelom: vojovodom Jurišom, tepčijom Radonjom i njegovim bratom Simeonom, peharnikom Mironom i sa Zabarem, Pradašem, Prijezdom, Sfironom, Slavkom Palčićem, Gredsilavom Trubiće obećao vječni mir Dubrovniku. Ban se obavezao da će štiti Dubrovnik ukoliko zarati s nekom državom. Hrvatsko-ugarsku drževau je 1241. i 1242. godine pogodila tatarska najezda. Nije poznato iz kojih razloga su [[Tatari]] zaobišli Bosnu. Ova tatarska provala je dodatno ojačala Bosnu u odnosu na Hrvatsku. Ban se osjećao toliko moćnim da je prihvatio poziv [[Split]]a, koji je bio suukobljen s Belom IV., da pomogne Splićanima u ratu protiv [[Trogir]]a. Zapis o ovme je ostavio [[Toma Arhiđakon]]. On navodi da su Splićani pozvalo bana Ninoslava, platili mu novcem iz gradske blagajne i izabrali ga za svog kneza. Ban Ninoslav je prihvatio poziv i sa svojom vojskom kaznio Trogirane, nakon ćega je ban postao knez Splita. Poslije bitke ban je otišao u Bosnu dok je u Splitu ostavio jednog od sinova sa jakom konjicom. Iz ovga je jasno da Split bana Ninoslava nije gledao kao heretika, pošto im gradskim statutom iz [[1242]]. godine bilo zabranjeno da primaju heretike. Kralj Bela IV. je poveo kazneni pohod protiv bana Ninoslava, te je ban Ninoslav bio prisiljen priznati Belu IV. Ban je morao priznati prava Đakovačke nadbiskupije u Bosni. Od 1246. godine zahtjevi iz Rima de se povede novi križarski rat nije uspio jer u to vrijeme nije bilo volje niti uvjeta. Na kraju bosanski biskup se ponovo vratio u Đakovo odakle se više nije vraćao u Bosnu. Ban Ninoslav se razbolio 1249. godine i već sljedeće godine uz ugarski pritisak ban Ninoslav je napustio dužnost bana u korsit Prijzde I., koji je bio rođak bana Mateja Ninoslav. Bana Ninoslava nije naslijedio nijedan sin, jer je Prijezda I. bio katolik i uspio se popeti na banski tron. Oko 1251. godine izbio je grđanaski rat između Stjepana, sina bana Ninoslava i Pirjezde I. Rat je završen pobjedom Prijezde I. Nakon toga Usora i Soli su potpale pod vlast mačvanskog bana dok je Bosna s Donjim krajima ostala Kotromanićima. Bna Ninoslav je umro oko [[1253]]. godine.
== Povelja Dubrovniku ==
"U ime Oca i Sina i Svetago Duha amin!
Az rab Bozji Matej, a odmělom Ninoslav, ban bos'nski veliki, kle se knezu
Dubrov'čkomu Žan Dandolu i vsej op'ćine Dubrov'čkoj.
Takom s'm se kletv'ju klel, kakom se je ban Kulin klel:
Da hode Vlasi svobodno, ih dobit'k, tako kako su u bana Kulina hodili, bez vse habe i zlědi. A ja kud'je oblada, tud'je si hodite prostrano i zdravo, a ja prijati kako-re sam sebje, i nauk dati od vse zlědi.
A se pisah, imenom Desoe, gramatig bana Ninoslava, veliega bos'nskoga, tako věrno kako-re u prvih.
A se jeste: ako věruje Srbljin Vlaha, da se pri predě knezem; ako věruje Vlah Srbljina, da se pri predě banom, a inomu Vlahu da ne bude izma. Boze-re ti daj zdravie."
== Političko-ideološke konotacije ==
Istraživanje o [[etnologija|etnodruštvenom]] razvoju srednjovjekovne Bosnesuočava se s teškoćama već pri tumačenju narodnosnih izraza u bosanskim ćirilskim ispravama XIII. stoljeća, naprimjer u trima ispravama bana Mateja Ninoslava. U njima Matej Ninoslav stanovnika Bosne naziva "Srblinom" i suprotstavlja ga "Vlahu", tj. stanovniku [[Dubrovnik]]a. To je nazivlje bilo uzrokom brojnim tumačenjima što su se gibala u rasponu od apsolutnog odbacivanja do potpuna prihvaćanja. Da bismo mogli objasniti tu zagonetku historiografije, nužno je pomnije razmotriti ćirilske isprave XII. i XIII. stoljeća i njihovo narodnosno nazivlje.
Analiza tih isprava pokazuje, prije svega drugoga, da sporni izraz o narodnosnoj suprotnosti: "Srblin" ↔ "Vlah" nije potekao iz srednjovjekovne [[Bosna|Bosne]], nego iz srednjovjekovne Srbije. U sačuvanoj građi ti se izrazi prvi put pojavljuju u ispravi raškog velikog [[župan]]a Stefana Dubrovniku, napisanoj oko godine [[1215]]. Tu ispravu danas poznajemo u prijepisu dubrovačkog notara Paskala, što je za objašnjenje naziva "Srblin" i "Vlah" veoma važno, još više činjenica da je isti [[notar]] pisao i dvije od tri spomenute isprave bana Mateja Ninoslava, iz [[1240]]. i [[1249]]. Prvu Ninoslavovu ispravu (prije [[1235]].) pisao je, doduše, "gramatik" Desoje, a ne notar Paskal, ali to ne mijenja zaključak da je narodnosna suprotnost "Srblin" ↔ "Vlah" u bosanske isprave dospjela iz [[Raška|raških]] isprava,i to posrednistvom dubrovačke kancelarije. Da nazivlje Ninoslavovih isprava nije odražavalo narodnosno ustrojstvo Bosne u prvoj polovini XIII vijeka i da se ono u njoj nije upotrebljavalo, pokazuje činjenica da isprava bana [[Ban Kulin|Kulina]] [[Dubrovnik]]u iz godine [[1189]]. ne samo da ne poznaje naziv "Srblin", a kao starija od Ninoslavovih isprava ona bi taj naziv morala poznavati da se on upotrebljavao u Bosni, nego ni Dubrovčanina ne naziva "Vlahom". Naziv "Vlah" za Dubrovčanina u ispravama Mateja Ninoslava očigledno nije bio bosanskog porijekla, jednako ni naziv "Srblin" za stanovnike Bosne.
Sasvim je moguće da je u ono vrijeme, za Dubrovčane, svo stanovništvo ubutrašnjeg [[Balkan]]a bili Vlaji ili Vlasi, što se i do danas održalo, ne samo kod njih, nego i kod srednjejadranskih otočana i priobalnih [[Dalmatinac|Dalmatinaca]] za živalj od Dalmatinske zagore ka unutrašnjosti.
== Potomstvo i porodica ==
Otac mu je bio izvjesni Radivoj, a brat Simeon. Ban Ninoslav je imao mnogo potomstva, ali je samo poznat Stjepan, dok od ostalih imena nisu sačuvana.
== Također pogledajte ==
* [[Dodatak:Popis splitskih knezova i kapetana]]
== Vanjski likovi ==
* [http://www.zemljabosna.com/ninoslav.html O povelji Bana Ninoslava]
* [http://web.archive.org/20080112210253/www.geocities.com/famous_bosniaks/najistaknutiji_bosnjaci.html Lista najistaknutijih Bošnjaka]
{{Redoslijed
| prethodnik =Bernard iz Trsta
| gl_članak_funkcija =Knez Splita
| nasljednik =[[Hugrin]]}}
{{Redoslijed
| prethodnik =[[Stjepan Kulinić]]
| gl_članak_funkcija =Ban Bosne
| nasljednik =[[Prijezda I. Kotromanić]]}}
{{Wikicitat|Matej Ninoslav}}
== Izvori ==
Line 10 ⟶ 116:
* [http://povijest.net/v5/novosti/2009/matija-ninoslav/ Miljenko Hajdarović: Ban Matija Ninoslav (1232.-1250.)] Hrvatski povijesni portal
[[Kategorija:Bosanski banovi]]
| |||