Serapis: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 14:
==Serapisov kult u rimskoj Panoniji==
Nekako istodobno, slično je duhovno ozračje zahvatilo i [[Panonija|Panoniju]]. Polazište legija pri osvajanju ove provincije bila je jadranska luka [[Akvileja]], u kojoj je kult Izide, zaštitnice pomoraca, bio vrlo jak. Stoga se moglo i očekivati da će upravo jedan Akvilejac pripomoći stasanju egipatskog bogoštovlja u Panoniji. Bio je to Barbije, pripadnik akvilejske trgovačke obitelji. On je u funkciji provincijskog pontifeksa u [[Savarija|Savariji]] podigao oltar "slavnoj Izidi". Savarija je bila najstariji i najveći izidinski centar Panonije, a taj je primat zadržala i kasnije. Ipak, izidina svetišta (izeji) su podizani i drugdje. Tako onaj u [[Petovij]]u sa sigurnošću možemo datirati u prvu polovicu 2. stoljeća, iako je vjerojatno, obzirom na blizinu Akvileje, da je Izidin kult tu postojao i ranije. Izej je postojao i u [[Siscia|Sisciji]].
Najstariji spomenici koji svjedoče o Serapisovu bogoštovlju u Panoniji potječu iz druge polovice 1. st. Početkom 2. st. car [[Hadrijan]], koji je bio naklonjen egipatskim kultovima, podiže u svojoj [[Hadrijanova vila|vili u Tiburu]] veličanstveni serapej, ostatci kojeg i danas zadivljuju posjetitelje. Isto je stoljeće diljem Carstva bilo razdoblje vrhunca Izidina bogoštovlja. Na njega tek početkom 3. st. počinje bacati sjenu kult njenog božanskog supruga Serapisa koji je tada, zbog naklonosti careva severske dinastije, izbio u prvi plan. Tada mu je u Rimu, na Kvirinalu podignut veliki hram s posvetom SERAPIDI DEO [SANCTO ili INVICTO], a u Panoniji započinje nagli procvat izrade monumentalnih samostojećih kruništa na plinti, sa Serapisovim likom među lavovima. Ti su se spomenici tijekom 2. st. postupno razvili iz kruništa stela, na kojima su se još u 1. st. pojavili u formi
==Gašenje kulta==
| |||