Irenej Lionski: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
{{Infookvir svetac
'''Irenej Lionski''' ([[grčki jezik|grč.]] {{Unicode|Εἰρηναῖος}}, ''Eirēnáios'', [[latinski jezik|lat.]] ''Irenaeus'', „mirotvorac“) ([[Izmir|Smirna]], [[130]]. - [[Lyon]], [[202]].), bio je [[teolog]] protiv [[gnosticizam|gnostika]], [[biskup]] [[Katolička Crkva|Katoličke Crkve]], a štovan je kao [[svetac]] i [[crkveni oci|crkveni otac]].
| ime = Irenej Lionski
| slika = Saint Irenaeus.jpg
| opis_slike =
| naslov =
| nadnevak rođenja = [[130.]]
| mjesto rođenja = [[Izmir|Smirna]]
| nadnevak smrti = [[202.]]
| mjesto smrti = [[Lyon]]
| nadnevak proglašenja slugom Božjim =
| nadnevak proglašenja blaženim =
| nadnevak proglašenja svetim =
| slavi se u = [[Rimokatolička Crkva]]<br>[[Pravoslavna Crkva]]<br>[[Anglikanska Crkva]]<br>[[Luteranska Crkva]]<br>[[Istočne pravoslavne Crkve]]
| nadnevak spomendana = [[28. lipnja]]
| simboli na slikama toga svetca =
| zaštitnik =
| zaštitnik zemljopisno =
| zaštitnik zanimanja =
| glavna svetišta =
}}
'''Irenej Lionski''' ([[grčki jezik|grč.]] {{Unicode|Εἰρηναῖος}}, ''Eir&#275;náios'', [[latinski jezik|lat.]] ''Irenaeus'', „mirotvorac“)"mirotvorac"; ([[Izmir|Smirna]], [[130]]. - [[Lyon]], [[202]].), bio je [[teolog]] protiv [[gnosticizam|gnostika]], [[biskup]] [[Katolička Crkva|Katoličke Crkve]], a štovan je kao [[svetac]] i [[crkveni oci|crkveni otac]]. Napisao je prvi prikaz svega poklada kršćanskoga nauka i na taj način postao utemeljitelj kršćanske [[teologija|teologije]] ili "otac katoličke [[dogmatika|dogmatike]]", kako ga neki nazivaju.
 
== ŽivotŽivotopis ==
 
Rodom je iz [[Mala Azija|Male Azije]], vjerojatno iz Smirne, gdje je još bila vrlo živa predaja o [[apostol]]ima koji su ondje djelovali, a osobito o [[sveti Ivan Evanđelist|sv. Ivanu]] i [[sveti Pavao|sv. Pavlu]]. Nije poznata točna godina Irenejeva rođenja, no rodio se negdje početkom 2. stoljeća. Podrijetlom je bio [[Grci|Grk]], a u mladosti je stekao izvaredno bogatu i svestranu izobrazbu. Odrastao je u kršćanskoj obitelji, a glavni su mu učitelji bili sveti [[Sveti Polikarp|Polikarp]], [[Meltion Sardski]] i drugi, od kojih je dobio dobru formaciju, religioznu, [[filozofija|filozofsku]] i teološku. Dobro je poznavao [[Sveto pismo]] i prve spise ranih kršćanskih pisaca. Usto je dobro poznavao djela klasične [[književnost]]i, kao i spise raznih [[hereza|krivovjeraca]] svoga vremena. Glavni je pak Irenejev učitelj bio sveti Polikarp, biskup u Smirni. Prema vlastitom priznanju, njegov je nauk požudno u srce upijao i njime se hranio. Osobnost toga biskupa ostavila je na njega silan dojam, pa je još i u starosti rado pripovijedao o svojim susretima s Polikarpom, koji je bio učenik apostola Ivana.
Sveti Irenej, lionski biskup, napisao je prvi prikaz svega poklada kršćanskoga nauka i na taj način postao utemeljitelj krščanske [[teologija|teologije]] ili „otac katoličke [[dogmatika|dogmatike]]“, kako ga neki nazivaju.
 
Ne znamozna se točno godinugodina kadkada je Irenej iz Male Azije došao u [[Galija (rimska provincija)|Galiju]], u Lyon, a nije nam sa sigurnošću poznato ni koji je razlog njegova dolaska. Kršćanstvo se u Lyonu ukorijenilo već u prvoj polovici 2. stoljeća i to među pučanstvom što se doselilo iz Azije. Bio lionski biskup od [[177]]. Oko 177. u tom se gradu već nalazila brojna kršćanska zajednica, dobro organizirana kojoj je na čelu bio devedesetogodišnjak Potin. Irenej koji je u biskupstvu naslijedio Potina koji je podnio mučeništvo pod [[Marko Aurelije|Markom Aurelijem]]. Po predaji Crkve mučenik je bio i sam Irenej, kao i sv. [[Grgur Turonski]]. Ovaj posljednji izričito tvrdi da je Irenej „život"život završio mučeništvom“mučeništvom". Bilo je to za [[Septimije Sever|Septimija Severa]] i njegova progonstva kršćana [[202]]. i [[203]]. godine. Grgur piše: „Irenej"Irenej je pokopan u bazilici sv. Ivana, pod oltarom“oltarom". Ta je bazilika tijekom vremena promijenila svoga titulara, te je postala bazilikom sv. Ireneja. U vrijeme [[hugenotski ratovi|hugenotskih ratova]] u [[Francuska|Francuskoj]] bila je [[1562]]. opljačkana, a njezine su relikvije obesčašćene.
=== Mladost i formacija ===
 
== Djela ==
Rodom je iz [[Mala Azija|Male Azije]], vjerojatno iz Smirne, gdje je još bila vrlo živa predaja o [[apostol]]ima koji su ondje djelovali, a osobito o [[sveti Ivan Evanđelist|sv. Ivanu]] i [[sveti Pavao|sv. Pavlu]]. Nije poznata točna godina Irenejeva rođenja, no rodio se negdje početkom 2. stoljeća. Podrijetlom je bio [[Grci|Grk]], a u mladosti je stekao izvaredno bogatu i svestranu izobrazbu. Odrastao je u kršćanskoj obitelji, a glavni su mu učitelji bili sveti [[Sveti Polikarp|Polikarp]], [[Meltion Sardski]] i drugi, od kojih je dobio dobru formaciju, religioznu, [[filozofija|filozofsku]] i teološku. Dobro je poznavao [[Sveto pismo]] i prve spise ranih kršćanskih pisaca. Usto je dobro poznavao djela klasične [[književnost]]i, kao i spise raznih [[hereza|krivovjeraca]] svoga vremena. Glavni je pak Irenejev učitelj bio sveti Polikarp, biskup u Smirni. Prema vlastitom priznanju, njegov je nauk požudno u srce upijao i njime se hranio. Osobnost toga biskupa ostavila je na njega silan dojam, pa je još i u starosti rado pripovijedao o svojim susretima s Polikarpom, koji je bio učenik apostola Ivana.
 
DragocijenDragocjen je Irenejev nauk i o [[Euharistija|Euharijstiji]], zatim o [[sveta Marija|Blaženoj Djevici Mariji]], koju naziva novom [[Eva|Evom]], tj. novom majkom svega otkupljenoga čovječanstva.
=== U Galiji ===
Ne znamo točno godinu kad je Irenej iz Male Azije došao u [[Galija (rimska provincija)|Galiju]], u Lyon, a nije nam sa sigurnošću poznato ni koji je razlog njegova dolaska. Kršćanstvo se u Lyonu ukorijenilo već u prvoj polovici 2. stoljeća i to među pučanstvom što se doselilo iz Azije. Bio lionski biskup od [[177]]. Oko 177. u tom se gradu već nalazila brojna kršćanska zajednica, dobro organizirana kojoj je na čelu bio devedesetogodišnjak Potin. Irenej koji je u biskupstvu naslijedio Potina koji je podnio mučeništvo pod [[Marko Aurelije|Markom Aurelijem]]. Po predaji Crkve mučenik je bio i sam Irenej, kao i sv. [[Grgur Turonski]]. Ovaj posljednji izričito tvrdi da je Irenej „život završio mučeništvom“. Bilo je to za [[Septimije Sever|Septimija Severa]] i njegova progonstva kršćana [[202]]. i [[203]]. godine. Grgur piše: „Irenej je pokopan u bazilici sv. Ivana, pod oltarom“. Ta je bazilika tijekom vremena promijenila svoga titulara, te je postala bazilikom sv. Ireneja. U vrijeme [[hugenotski ratovi|hugenotskih ratova]] u [[Francuska|Francuskoj]] bila je [[1562]]. opljačkana, a njezine su relikvije obesčašćene.
 
Misli pa i djela sv. Ireneja pod utjecajem su samog Polikarpa koji je bio učenik Ivana evanđelista. Ona su svjedočanstva apostola tradicije, koja se u ono vrijeme borila protiv različitih hereza, osobito [[gnosticizam|gnozegnosticizma]]. Od autentičnih djela sv. Ireneja sačuvane su nam dvije rasprave. Dokazivanje apostolskog propovijedanja i izlaganje apostolskog propovijedanja u kojima na kratak i sažet način izlaže tradicionalni nauk Crkve o [[Bog Otac|Bogu Ocu]], Stvoritelju; [[Isus|Sinu]], Otkupitelju; o [[Duh Sveti|Duhu Svetom]].
== Djela ==
Dragocijen je Irenejev nauk i o [[Euharistija|Euharijstiji]], zatim o [[sveta Marija|Blaženoj Djevici Mariji]], koju naziva novom [[Eva|Evom]], tj. novom majkom svega otkupljenoga čovječanstva.
 
Međutim postao je poznat svojim djelom „Protiv"Protiv hereza“hereza" ([[latinski jezik|lat.]] ''Adversus Haereses'') u kojem se suprotstavlja gnostičkom nauku. Djelo ima pet knjiga. U [[grčki jezik|grčkom jeziku]] posjedujemo samo fragmente kod kasnijih pisaca. ([[Epifanije]]). No latinski prijevod iz 4. st. sačuvan je u cijelosti. Djelo je utemeljeno na širokoj teološkoj osnovi, ne samo protiv gnostika nego protiv hereza uopće. Kao osnovu uzima [[Valentin (filozof)|Valentinovu]] gnozu. Napisano je između [[178]]. i [[188]]. godine. Prva knjiga donosi detaljnu dokumentaciju o gnosticizmu, napose Valentinova sustava i njegove škole. Druga knjiga donosi detaljno i sustavno pobijanje valentinovske gnoze i to na [[razum]]skom planu. Irenej se spušta na razinu gnostičkih načela kako bi pokazao njihovu krhkost i nedosljednost. U trećoj knjizi prelazi se na pobijanje na temelju Svetog pisma. Naglašava [[kanon]] svetih knjiga [[Novi zavjet|Novog zavjeta]], a pri dokazivanju se neprestano služio Starim i Novim zavjetom. U četvrtoj knjizi prilazi se pobijanju gnosticizma ''per Domini sermones'', neprestano podvlačeći jedinstvenost dvaju Zavjeta, što predstavlja temeljni dokaz u polemici. Peta knjiga trebala je zapravo biti nastavak dokazivanja iz četvrte, s tim da se kao dokazni materijal uzmu kanonske poslanice, ali zapravo knjiga nadugačko raspravlja o uskrsnuću tijela koje su gnostici nijekali.
Misli pa i djela sv. Ireneja pod utjecajem su samog Polikarpa koji je bio učenik Ivana evanđelista. Ona su svjedočanstva apostola tradicije, koja se u ono vrijeme borila protiv različitih hereza, osobito [[gnosticizam|gnoze]]. Od autentičnih djela sv. Ireneja sačuvane su nam dvije rasprave. Dokazivanje apostolskog propovijedanja i izlaganje apostolskog propovijedanja u kojima na kratak i sažet način izlaže tradicionalni nauk Crkve o [[Bog Otac|Bogu Ocu]], Stvoritelju; [[Isus|Sinu]], Otkupitelju; o [[Duh Sveti|Duhu Svetom]].
 
Međutim postao je poznat svojim djelom „Protiv hereza“ ([[latinski jezik|lat.]] ''Adversus Haereses'') u kojem se suprotstavlja gnostičkom nauku. Djelo ima pet knjiga. U [[grčki jezik|grčkom jeziku]] posjedujemo samo fragmente kod kasnijih pisaca. ([[Epifanije]]). No latinski prijevod iz 4. st. sačuvan je u cijelosti. Djelo je utemeljeno na širokoj teološkoj osnovi, ne samo protiv gnostika nego protiv hereza uopće. Kao osnovu uzima [[Valentin (filozof)|Valentinovu]] gnozu. Napisano je između [[178]]. i [[188]]. godine. Prva knjiga donosi detaljnu dokumentaciju o gnosticizmu, napose Valentinova sustava i njegove škole. Druga knjiga donosi detaljno i sustavno pobijanje valentinovske gnoze i to na [[razum]]skom planu. Irenej se spušta na razinu gnostičkih načela kako bi pokazao njihovu krhkost i nedosljednost. U trećoj knjizi prelazi se na pobijanje na temelju Svetog pisma. Naglašava [[kanon]] svetih knjiga [[Novi zavjet|Novog zavjeta]], a pri dokazivanju se neprestano služio Starim i Novim zavjetom. U četvrtoj knjizi prilazi se pobijanju gnosticizma ''per Domini sermones'', neprestano podvlačeći jedinstvenost dvaju Zavjeta, što predstavlja temeljni dokaz u polemici. Peta knjiga trebala je zapravo biti nastavak dokazivanja iz četvrte, s tim da se kao dokazni materijal uzmu kanonske poslanice, ali zapravo knjiga nadugačko raspravlja o uskrsnuću tijela koje su gnostici nijekali.
 
Drugo Irenejevo djelo, ''Demonstratio...'' (Dokazivanje apostolskog navještaja), pronađeno je tek [[1904]]. u [[armenski|armenskom]] prijevodu. To je kratko izlaganje vjerskih istina na pučki način. Prvi je to pokušaj biblijskog [[katekizam|katekizma]]. Dijeli se na dva dijela. Prvi je dio teološki, te izlaže kršćanske istine iz [[Simboli vjere|Simbola vjere]] (Bog, stvaranje čovjeka, pad, povijest čovječanstva do utjelovljenja Kristova i otkupljenja). Drugi je kristološki i obrađuje ispunjenje [[mesija]]nskih proroštva u Kristu. Moguće je da je ovo Irenejevo djelo služilo kršćanima kao apologija protiv [[Židovi|Židova]]. Oba ova Irenejeva djela među sobom se nadopunjuju.
 
DugujemoPovijesni Ireneju povijesni dokazdokazi o starosti nekih [[apokrifi|apokrifnih]] evanđelja se dokazuju iz Irenejevih djela, osobito o takozvanom gnostičkom [[Tomino evanđelje|Tominu evanđelju]]. Do [[1945]]. kada su otkriveni [[kodeks]]i u [[Nag Hamadi]]ju, jedini dokaz da postoji ovaj i neki drugi apokrifni tekstovi bili su citati sv. Ireneja u njegovim polemikama protiv heretika koji su bili sljedbenici Valentina (valentinijani).
 
== Misao ==
[[Slika:Saint irenee saint irenee.jpg|200px|thumb|Irenej Lionski]]
Irenej je bio prvi teolog koji se trudio razraditi globalnu sintezu kršćanstva, i to unutar povijesnog trenutka koji je obilježen velikim kulturnim događajima:
 
Line 42 ⟶ 61:
 
{{citat|S ovim redom i redoslijedom došla je do nas predaja koja je u Crkvi počevši od apostola i propovijedanja istine. To je dokaz da je jedina i istinita apostolska vjera koja je prenijeta i očuvana u istini.}}
 
== Irenej i Kodeksi iz Nag Hamadija ==
 
Dugujemo Ireneju povijesni dokaz o starosti nekih [[apokrifi|apokrifnih]] evanđelja, osobito o takozvanom gnostičkom [[Tomino evanđelje|Tominu evanđelju]]. Do [[1945]]. kada su otkriveni [[kodeks]]i u [[Nag Hamadi]]ju, jedini dokaz da postoji ovaj i neki drugi apokrifni tekstovi bili su citati sv. Ireneja u njegovim polemikama protiv heretika koji su bili sljedbenici Valentina (valentinijani).