Otvori glavni izbornik

Promjene

bez sažetka
Zbog svoje iznimne geopolitičke i geostrateške važnosti, [[promet|prometnog]] položaja te gospodarskih i ljudskih potencijala, hrvatsko je Podunavlje bilo osobitnim ciljem [[Domovinski rat|srpske agresije na Republiku Hrvatsku]]. Cijelo je Podunavlje bilo poprište ratne agresije koja je za posljedicu imala iznimno velika ljudska stradanja te prisilno raseljavanje stanovništva.<ref name="Živić">[http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=57851 Dražen Živić, ''Prognano stanovništvo iz hrvatskog Podunavlja i problemi njegovog povratka (1991. – 2001.)'', Hrvatski geografski glasnik, Vol.65 No.1 Lipanj 2003.]</ref> Djelovanje međunarodne zajednice u Republici Hrvatskoj, osobito UN-a kroz misije [[UNPROFOR]]-a i [[UNCRO]]-a između 1992. i 1995. godine, nije ostvarilo zadovoljavajuće rezultate. Nisu, naime, ispunjeni najvažniji ciljevi tih misija: nije uspostavljen potpun mir i trajni prekid oružanih borbi, nijedan prognanik nije se vratio svojemu domu na tada okupiranom području Republike Hrvatske. [[UNPROFOR]] i [[UNCRO]] ''[[de facto]]'' su održavali samo ''[[status quo]]'', što je zapravo bilo svojevrsno međunarodno priznanje rezultata agresije i etničkoga čišćenja.<ref name="Ivo Pilar">[http://www.pilar.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=155:objavljen-zbornik-mirna-reintegracija-hrvatskoga-podunavlja&catid=20:udarne-vijesti&Itemid=16&Itemid=9999 Objavljen zbornik MIRNA REINTEGRACIJA HRVATSKOGA PODUNAVLJA]</ref> Također, izrazito radikalna i nepomirljiva stajališta tadašnjih predstavnika pobunjenih Srba u Hrvatskoj, koji su, poučeni od beogradskog režima, odbijali svako političko rješenje koje je podrazumijevalo cjelovitost hrvatskoga državnog područja (pa čak i [[Plan Z-4]], koji je u biti podrazumijevao političku i teritorijalnu autonomiju Srba u Hrvatskoj, tj. "državu u državi"), nisu išla u prilog zaustavljanju rata, uspostavi mira te pronalaženju pravednih i trajnih odgovora na sva otvorena pitanja. Zbog tih općih okolnosti, Hrvatska je u četiri godine srbijanske agresije morala, unatoč protivljenjima iz međunarodne zajednice (osobito iz britansko-francuskih krugova) i nekih unutarhrvatskih političkih i društvenih čimbenika, a potaknuta neučinkovitošću međunarodnih mirovnih snaga, postupno vojno oslobađati svoje državno područje.<ref name="Ivo Pilar" />
 
[[Velikosrpska agresija na Hrvatsku i BiH|Srbijanska oružana agresija]] na [[Hrvatska|Hrvatsku]] rezultirala je, do proljeća 1995., zastrašujućim podacima - okupirana je oko četvrtina državnog područja na kojem je prije rata živjelo oko pola milijuna ljudi, broj poginulih, nasilno odvedenih i nestalih osoba brojao se u tisućama, stotine tisuća ljudi su prognane a materijalne štete su procjenjivane u milijardama američkih dolara. Istodobno međunarodne političke okolnosti i tadašnji interesi velikih sila nisu pogodovali brzom, učinkovitom i pravednom rješavanju pitanja okupiranih područja, njihovu vraćanju u ustavnopravne okvire Republike Hrvatske te ukupnoj normalizaciji života i vraćanju reda te osjećaja sigurnosti. U tim okolnostima, potaknuta prije svega neučinkovitošću međunarodnih mirovnih snaga, [[Republika Hrvatska]] odlučuje se za postupno vojno oslobađanje svoga teritorija. Uslijedile su vojno-redarstvene operacije [[operacija Bljesak|Bljesak]] (u svibnju 1995.) te [[operacija Oluja|Oluja]] (u kolovozu 1995.) u kojima je Hrvatska vojska oslobodila više od 15 tisuća četvornih kilometara zapadne Slavonije, Banovine, Korduna, Like te sjevernodalmatinskog zaleđa. Sjajno planiranje, učinkovitost i brza provedba tih akcija pokazale su svima kojima je to tada trebalo kolika je stvarna motiviranost, prodornost i moć Hrvatske vojske - a time je pružen i dovoljno uvjerljiv, konačan argument o neodrživosti projekta Velike Srbije u Hrvatskoj. Hrvatska je u intervalu od samo tri mjeseca uspjela povratiti okupirana područja, tzv. [[UNPA]] sektora "Zapad", "Sjever" i "Jug". Pod srpskom okupacijom ostalo je samo hrvatsko Podunavlje (Sektor "Istok").<ref name="Lada">Lada Puljizević: [http://www.hrvatski-vojnik.hr/hrvatski-vojnik/4132013/reintegracija.asp Pobjeda postignuta mirom - 15. obljetnica mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja] Hrvatski vojnik, br. 413., siječanj 2013.</ref>
 
Nakon uspješnog završetka i realizacije ciljeva vojno-redarstvenih operacija Bljesak i Oluja, pod srpskom okupacijom ostao je još jedan, krajnji istočni dio Hrvatske - [[hrvatsko Podunavlje]]. On je zbog svoje velike geopolitičke i geostrateške važnosti, kao i zbog prometnog položaja, gospodarskih i ljudskih potencijala bio stalna meta srpske agresije, poprište žestokih sukoba i jedan od važnih srpskih osvajačkih ciljeva. Zbog svega toga hrvatsko Podunavlje je [[Bitka za Vukovar|pretrpjelo izrazite štete i stradanja]]: više od šest tisuća ljudi je poginulo i nestalo, stotinjak tisuća je prognano a samo u [[Vukovar]]u je materijalna ratna šteta procijenjena na više od 9,5 milijardi kuna.<ref name="Lada"/>