Subatomska čestica: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nadopunio Subatomska čestica
nadopunio Subatomska čestica
Redak 1:
[[datoteka:Crookes tube two views.jpg|mini|desno|250px|[[Crookesova cijev]] (2 pogleda): na svjetlu i u tami. [[Elektron]]i putuju ravno s lijeve strane gdje je [[katoda]], na desnu stranu gdje je [[anoda]] ([[žica]] na dnu [[cijev]]i desno). Kao dokaz struje elektrona postavljen je [[Malteški križ]] koji baca sjenu na desnu stranu cijevi.]]
 
[[datoteka:Cloud chamber bionerd.jpg|mini|desno|250px|[[Maglena komora]] s vidljivim linijama [[ionizirajuće zračenje|ionizirajućeg zračenja]] (kratke, debele: [[Alfa-čestica|alfa-čestice]]; duge, tanke: [[beta-čestica|beta-čestice]]).]]
 
[[datoteka:PositronDiscovery.jpg|mini|desno|250px|Prva ikad napravljena slika [[pozitron]]a ]].
 
'''Subatomska čestica''' je čestica manja od [[atom]]a, bilo da su sastavni dio atoma ([[elektron]], [[proton]] i [[neutron]]) ili nastaju pri sudarima čestica u [[Akcelerator čestica|akceleratorskim]] pokusima. [[Hipoteza]] o postojanju atoma, nedjeljivih i nepromjenljivih tvorevina, najsitnijih građevnih blokova tvari, nastala je u [[Stara Grčka|antičkoj Grčkoj]] ([[Demokrit]]). U 19. stoljeću prevladalo je atomističko shvaćanje tvari, ali se postavilo i pitanje jesu li atomi, najsitnije čestice koje nose svojstva [[Kemijski element|kemijskih elemenata]], zaista nedjeljivi. Ni sama definicija subatomske čestice nije sasvim čvrsta. Mnoge stvorene čestice izrazito su nestabilne (kratkoživuće) i nisu elementarni sastojak [[materija|materije]] u istom smislu kao neutron, proton i elektron. Elementarnost subatomskih čestica treba, dakle, shvatiti tako da one nisu sastavljene od drugih već postojećih čestica i da ne predstavljaju njihova pobuđena stanja. Kako se sve čestice mogu dobiti pretvorbom [[kinetička energija|kinetičke energije]] u [[masa|masu]], najopćenitija bi definicija bila da su subatomske čestice različiti oblici koje tvar poprima pri pretvaranju energije u materiju. <ref> '''subatomske čestice''', [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=58565] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref>
 
==Povijest==
Godine 1897. [[elektron]] je postao prva poznata čestica manja od atoma (subatomska čestica), a otkrio ju je [[Joseph John Thomson]]. Pokusi su početkom 20. stoljeća najprije pokazali da se atom sastoji od [[Atomska jezgra|jezgre]] i [[Elektronski omotač atoma|elektronskog omotača]], a zatim i da je sama jezgra sastavljena od [[nukleon]]a: [[proton]]a i [[neutron]]a. Temeljni način testiranja elementarnosti, to jest nesloženosti čestica, je njihovo podvrgavanje sudarima pri visokim [[energija]]ma. Očekuje se da će se složene tvorevine pritom raspasti. Pri sudarima protona, neutrona i elektrona odgovarajućom velikom energijom otkrivene su nove čestice. Najprije su pronađeni [[mezon]]i, čestice koje su po svojoj masi između lakih elektrona ([[lepton]]) i teških nukleona (hadron) (odatle i ime). Poslije su bili pronađeni i hiperoni[[hiperon]]i, kojima je masa veća od nukleonske. Do akceleratorskih pokusa u 1950-ima nove čestice ([[pozitron]], [[mion]], π-mezon) bile su pronalažene u [[Kozmičke zrake|kozmičkom zračenju]], da bi primjenom akceleratora čestica došlo do prave eksplozije otkrića. Tako je već 1968. broj pronađenih subatomskih čestica bio veći od 30. Postalo je očito da popis subatomskih čestica ne može biti konačan, jer nove eksperimentalne metode omogućuju daljnja otkrića. Takva su otkrića osnovna za razumijevanje prirode materije zato što je ona građena od subatomskih čestica.
 
 
 
Sudaranjem u golemim čestičinim [[akcelerator]]ima otkrivene su stotine drugih subatomskih čestica, uključujući protone i neutrone. Takva su otkrića fundamentalna za razumijevanje prirode materije zato što je ona građena od subatomskih čestica.
 
== Izvori ==